Veprina ljekovitost(ruscus risom)

Ljekoviti sadržaj: Eterično ulje, steroidni saponin ruskin, ruskozid, aglikon ruskogenin, neoruskogenin, pirokatehol, spertein, fitosterol, vitamin P, treslovina, smola, holin, šećer, kalijeva sol

Ljekovito djelovanje: Veprina je tradicionalni lijek kojim se liječe nožne vene, teške i umorne noge osoba koje tokom dana najviše stoje, kao i kod osoba oboljelih od gihta. Korijen veprine je pak lijek kojim se pojačava izlučivanje mokraće, izaziva znojenje, liječi proširene vene i hemoroide, pomaže kod poremećene cirkulacije u šakama i stopalima, i u mozgu, ublažava svrab u predjelu čmara, ispiru razne kožne nečistoće, pomaže u liječenju žutice, u otklanjanju pijeska u mjehuru i bubregu, kod sindroma karpal tunela, kod artritisa, gihta, reumatizma, arterioskleroze, kod prevencije flebitisa, kod tumora prostate i varikoznih vena. Od tinkture se može napraviti mast za hemeroide. Prašak od osušenog smrvljenog korijena veprine koristimo za posipanje rana kod proširenih vena. Plod veprine djeluje diuretično i depurativno. Sjemenke pak možemo rabiti kao purgativno sredstvo. Ruscorectal je lijek koji se izrađuje od korijena veprine, u oficijelnoj medicini koristi se za liječenje proširenih vena, ulceroznih vena, venske insuficijencije, otvorenih rana, edema, upale vanjskih i unutarnjih hemeroida, krvarenja i svraba.

Kontraindikacije: Pripravke od veprine za unutarnju upotrebu ne bi smjele uzimati osobe s povišenim tlakom i trudnice.

Ljekovita droga koja se primjenjuje u farmaciji

Ljekovite droge dolaze u ljekarne, biljne drogerije, kao i u galenske laboratorije i industrijske pogone za proizvodnju ljekovitih pripravaka najčešće u usitnjenom obliku. Ponekad se rabe i cijele droge (Lini semen, Secale comutum). Njih susrećemo i u nekim čajnim mješavinama- SPECIES.

Osušene biljne droge najbolje se čuvaju cijele, ali ih ljekarne i veledrogerije primaju i izdaju izrezane (koncizirane). Sve droge koje sadrže hlapive sastojke, u prvom redu eterična ulja, u mljevenom obliku znatno brže gube aromu, pa farmakopeje propisuju koliko dugo smiju u takvu obliku biti uskladištene.

Stupanj usitnjenosti pojedinih droga određuje se pomoću sita, koja imaju brojeve propisane u pojedinim farmakopejama, kao i u europskoj farmakopeji. U proizvodnji ljekovitih pripravaka usitnjene droge imaju veću mogućnost kontakta s ekstraktivnim sredstvima. Stupanj usitnjenosti je osobito važan pri izradi čajnih mješavina i uz svaku drogu koja ulazi u sastav nekog čaja mora biti označen broj sita.

Priprava ljekovitih droga

Izvori za dobivanje ljekovitih droga biljnog podrijetla su prirodna staništa, dakle skupljanje biljnog materijala na terenu gdje biljke samoniklo rastu, a zatim uzgoj ljekovitog bilja. Iako su za neke droge prirodna staništa jedini izvor (Arnica montana, Arctostaphylos uva ursi, Gentiana lutea), ipak se veliki broj droga važnih za terapiju dobiva isključivo iz uzgoja.

Samoniklo ljekovito bilje varijabilan je materijal jer njegova kakvoća, s obzirom na ljekovite tvari, može znatno varirati. Ona ovisi o klimatskim prilikama (podneblju) u kojima se biljke razvijaju, o atmosferskim prilikama (padaline, temperatura zraka i sunčeva svjetlost). Kadulja s otoka Paga i Hvara, kao i ona iz dubrovačkog primorja, ima različit kvalitativni i kvantitativni sadržaj eteričnog ulja. Djelotvorne tvari tvorba kojih ovisi o sunčevu svjetlu, u većoj će se količini stvarati tijekom sunčanijih mjeseca i dana (ljetni i jesenji mjeseci).

Još je nekoliko čimbenika odlučujuće za postizanje kakvoće biljne droge koju zahtijevaju farmakopeje, odnosno norme tržišta – godišnje doba, pa čak i doba dana, kada se biljke beru, kako se suše i osušene čuvaju. Prilikom otkupa samoniklog bilja neki od tih podataka ostaju nepoznati.

Neke biljne droge se više i ne dobivaju od samoniklih vrsta, nego visokokvalitetnih i selektiranih kultivara. I potrebe u proizvodnji nekih vrsta ljekovitih biljaka su vrlo velike; postoji izvoz i sirovine za farmaceutsku industriju (Silybum marianum).

Svestranija je uporaba čajeva, zdravstvene kozmetike i drugih proizvoda od prirodnih sastojaka.

Dokumenti koji reguliraju ovu tematiku:

Zakon o zaštiti prirode NN70/05
Dopuna zakona o zaštiti prirode 139/08
Pravilnik o sakupljanju zaštićenih biljaka
Pravilnik o proglašavanju  divljih svojti zaštićenih  i strogo zaštićenih biljaka

Ljekovito bilje i pripravci od ljekovitog bilja najstariji su način liječenja različitih bolesti. Fitoterapija danas predstavlja osnovuočuvanja zdravlja i dodatnu mogućnost prevencije i liječenja blažih oblika bolesti.

Stoljeća uporabe u narodnoj medicini potkrijepljena su današnjim znanstvenim i kliničkim istraživanjima o djelotvornosti i neškodljivosti pa modernu fitoterapiju ne smijemo nikako svrstavati u alternativnu medicinu, već je sagledavati kao dio znanstvene medicine.

Kod provođenja fitoterapije treba biti strpljiv jer su djelovanje, a time i rezultati spori. S ljekovitim biljem ne možemo sve izliječiti, ali s njime unosimo u organizam vrlo vrijedne tvari (eterična ulja, vitamine, prirodne antioksidanse, flavonoide, minerale, enzime… ), te ga jačamo i činimo otpornijim, poboljšavamo metaboličke procese, odstranjujemo štetne tvari iz organizma.

Ljekovito bilje, ukoliko se upotrebljava na ispravan način, gotovo da i nema neželjene učinke, a ako ih i ima tada su one svedene na najmanju moguću mjeru.

Danas se preferira uzgoj ljekovitog bilja bez korištenja umjetnih gnojiva i insekticida (biološki uzgoj ili biodinamički uzgoj) ili sakupljanje na ekološki čistim područjima kako bi se izbjegli štetni učinci zagađenja, a kontrolirano branje, čuvanje i prerada bilja, osigurava zdravstvenu ispravnost i sigurnost bilja.

Ljekovito bilje danas se primjenjuje u različitim farmaceutskim oblicima: vodene iscrpine biljnih droga (infuzi, dekokti, macerati), etanolne iscrpine (tinkture-biljne kapi), uljni macerati, sirupi te kapsule i tablete.

Važno je naglasiti da se pojam biljna droga u farmaciji odnosi na osušene i usitnjene dijelove biljke (cvijet, lat. flos; list, lat. folium; nadzemni dio biljke – zelen, lat.herba; kora, lat. cortex; korijen, lat.radix, plod, lat. fructus ili semen) koji se zatim koriste u fitoterapiji, dakle to nije opojno sredstvo.

Tvari važne za učinak biljke često puta se nalaze samo u jednom dijelu biljke pa se upravo taj dio koristi kao biljna droga, a da bi iz biljke iscrpli djelatne tvari najčešće je potapamo u vodu.

Ovisno o tome koju biljnu drogu koristimo, razlikujemo različite načine pripreme uz pomoć vode kao otapala:

• Cvjetove i listove koji su mekši biljni dijelovi, pripremamo kao oparke, infuze – npr. cvijet nevena, list koprive;

• Nadzemne dijelove stabljike u cvatu pripremamo kao infuze – npr. stolisnik ili preslicu;

• Plodove ili sjemenke, npr. komorač također pripremamo kao infuze.

Infuze pripremamo tako da biljne droge prelijemo kipućom vodom i pustimo da odstoje poklopljeni 10 –20 minuta, zatim se procijede. (infuzi su ono što inače u svakodnevnom životu nazivamo čaj)

• Kore, korijenje i podanci koji su tvrdi biljni dijelovi, pripremamo kao uvarke, dekokte jer je potrebno dulje vrijeme da voda prodre u unutrašnjost i ekstrahira ljekovite sastojke – npr. kora hrasta, korijen maslačka.

Dekokte pripremamo tako da biljne droge stavimo u hladnu vodu, prokuhamo 10 minuta te pustimo da odstoje poklopljeni 20 minuta, zatim se procijede.

• Neke biljke zahtijevaju poseban način pripreme kako se na visokoj temperaturi ne bi uništili određeni sastojci koji su vrlo korisni, npr. biljne droge sa sluzima kao što je korijen bijelog sljeza, ili pak da se izbjegne otapanje neželjenih sastojaka npr. imela. Takve biljke pripremaju se kao macerati.

Macerate pripremamo tako da biljne droge maceriramo u prokuhanoj, ali ohlađenoj vodi na sobnoj temperaturi kroz najmanje pola sata do sat vremena, ponekad i 12 sati, ovisno o biljci. Zatim se procijede, a prije pijenja lagano zagriju.

• Tahebo čaj ima specifičan način pripreme. Za pripremu čaja koristi se destilirana voda. Čaj se mora kuhati u staklenoj posudi. Za miješanje koristi se staklena ili plastična žličica, a za cijeđenje plastično cjedilo ili gaza.

U 300 ml destilirane vode stavimo 1 čajnu žličicu tahebo čaja, kada zakipi kuhamo 5 minuta, a zatim još 20 minuta na laganoj vatri. Nakon toga pustimo čaj da stoji dok se talog ne slegne i procijedimo.

Suvremena fitoterapija je savršen spoj tradicijskih iskustva i rezultata moderne znanosti. Danas je uglavnom poznat kemijski sastav glavne djelatne tvari, a samu primjenu ljekovitog bilja treba racionalizirati i prepustiti stručnjacima, što je naročito važno kod kombiniranja ljekovitog bilja te uzimanja s drugim lijekovima.

Kada loša cirkulacija postane problem 

Cirkulacija, odnosno kolanje krvi organizmom, predstavlja ključ života. Ona omogućuje prijenos kisika i hranjivih tvari svim tkivima, hraneći tako sve tjelesne stanice i omogućavajući im oslobađanje od otpadnih produkata. Cirkulacijski sustav čovjeka sastoji se od stotine kilometara krvnih žila koje umrežuju sve organske sustave, a osim oksigenacijske i nutritivne zadaće, ima i vrlo važnu ulogu hormonskog glasnika.

Sve dok je cirkulacijski mrežni sustav uravnotežen, cjelokupan organizam funkcionira u optimalnim okvirima, uredno obavljajući svoje zadaće. No, ukoliko u bilo kojem njegovom dijelu dođe do „kratkog spoja”, rezultati mogu poprimiti fatalne razmjere.

Loša je cirkulacija (odnosno razne vrste poremećaja cirkulacije) jedan od glavnih uzroka smrti današnjice, s obzirom da leži u podlozi srčanim i moždanim udarima te amputacijama ekstremiteta.

Lošoj, pak, cirkulaciji u podlozi leže nepravilna prehrana, štetne životne navike poput pušenja, manjak tjelesne aktivnosti te loše kontrolirane kronične bolesti.

Kako dolazi do poremećaja cirkulacije? 

Masne čestice koje cirkuliraju krvlju (kolesterol, trigliceridi, lipoproteini) su neophodne za prehranjivanje tkiva. No, neke od njih mogu bit štetne – poput lipoproteina niske gustoće (LDL) koji, ukoliko su prisutni u previsokoj koncentraciji, dovode do formiranja masnih plakova ili ateroma na unutrašnjoj stijenci krvnih žila, točnije arterija.

Te nakupine sužavaju promjer arterija, ali i smanjuju njihovu elastičnost čime se povećava mogućnost njihovog pucanja na mjestu plaka. Ukoliko se ošteti površina nastalog ateroma, na tome mjestu dolazi do stvaranja krvnog ugruška, što može znatno ili potpuno začepiti arteriju i izazvati npr. infarkt srca ili ishemijski moždani udar. No, najčešće ateromi postupno rastu mjesecima i godinama te sve više sužavaju promjer krvne žile, stvarajući sve izraženije simptome. Osim masnih čestica, oštećenjima krvnih žila pogoduju i drugi čimbenici poput oštećenja unutarnjeg arterijskog sloja visokim tlakom te prisutnost toksičnih čestica u krvi – poput nikotina. Ukoliko dođe do opisanih promjena koje dovode do simptomatske bolesti, govorimo o perifernoj arterijskoj bolesti.

No, nisu arterije jedine koje mogu biti pogođene oštećenjima; vrlo često poremećaj cirkulacije potječe iz vena. Vene su drugačije strukture od arterija. Imaju mnogo valvula – „rampi” postavljenih na svakih nekoliko desetaka centimetara koje omogućuju jednosmjerni protok venske krvi prema srcu. S obzirom da im nedostaje mišićni sloj koji bi – poput arterijskog – omogućavao istiskivanje krvi, valvule su bitan čimbenik u održavanju cirkulacije. Vensku cirkulaciju potpomaže i mišićni rad – prilikom kontrakcije, mišići pomažu istiskivanju venske krvi prema srcu. Stoga, prilikom dugotrajnog stajanja, fizičke neaktivnosti, slabosti valvula, proširenih vena i upala, venska krv se ne istiskuje onoliko koliko bi trebala, odnosno zadržava se u krajnjim područjima – najčešće nogama. To dovodi do stvaranja ugrušaka, najčešće u dubokim venama (površinske su rjeđe zahvaćene), odnosno do venske tromboze. Ukoliko cirkulacijski problem leži u opisanim promjenama, govorimo o perifernoj venskoj bolesti.

Neovisno o dijelu cirkulacijskog kruga koji je zahvaćen nepoželjnim promjenjama loša cirkulacija može se spriječiti ili liječiti u najranijim stadijima. U borbu protiv bolesti cirkulacije nužno je uključiti promjenu životnog stila, pravilnu prehranu, lijekove i kirurške metode, odnosno kombinacija svih navedenih.

Čimbenici koji pogoduju razvoju bolesti cirkulacije
– pušenje
– pretilost
– nedovoljna tjelesna aktivnost
– nepravilna prehrana
– povišeni krvni tlak (hipertenzija)
– povišena razina masnoća u krvi
– šećerna bolest
– poremećaji rada štitne žlijezde
– trudnoća
– duže sjedenje bez promjene položaja tijela (npr. kod dužih vožnji i letova – „Sindrom ekonomske klase” )
– stres
– dehidracija

Koji su simptomi loše cirkulacije? 

Simptomi se razvijaju postupno, pa se nerijetko događa da u najranijim fazama bolesti ne budu primjećeni. Najčešće se počnu liječiti u već poodmaklim stadijima, a ponekad se, na žalost, dogodi da je za izlječenje već prekasno. Stoga ne čudi što je drugi naziv za lošu cirkulaciju tihi ubojica.

Prvi se simptomi najčešće javljaju u obliku grčeva te umora nogu i stopala tijekom tjelesne aktivnosti. Bolovi, neovisno o tome jesu li locirani u natkoljenicama, potkoljenicama ili stopalima, prolaze nakon odmora, ali se već prvom prilikom vraćaju.

Ostali simptomi na koje trebate obratiti pozornost su:
– oticanje nogu
– grčevi kod spavanja ili dugotrajnog mirovanja (u nepromijenjenom položaju)
– klaudikacije – tupa, grčevita bol u listovima nakon nešto dužeg hodanja hodanja koja uzrokuje šepanje, a nestaje nakon odmora
– hladna stopala
– trnci u stopalima i prstima
– promjena boje kože – postaje blijeda, plavkasta ili ljubičasta
– češće ozlijede kože, infekcije koje ne prolaze, rane koje ne zarastaju
Poremećaji cirkulacije mogu se dijagnosticirati putem kliničke slike te radiološke dijagnostike (ultrazvuk, color doppler, magnetska rezonanca, angiografija).

Kako spriječiti i liječiti lošu cirkulaciju? 

Prvi korak na putu održavanja cirkulacijskog sustava zdravim je promjena životnog stila i otklanjanja štetnih navika. Najvažnije stavke su:
– prestanak pušenja
– kontrola krvnog tlaka
– reguliranje šećerne bolesti ukoliko je prisutna
– održavanje razine kolesterola i masnoća u zadanim granicama
– pravilna prehrana te uzimanje suplemenata koji potiču cirkulaciju
– redovito vježbanje odnosno tjelesna aktivnost, najmanje pola sata dnevno
– nošenje adekvatne odjeće i obuće koja potiče cirkulaciju
– prevencija ozljeda
– održavanje nogu toplima

Ako oštećenja cirkulacijskog sustava ipak nastupe, potrebno je što prije djelovati. Danas su na tržištu dostupni mnogi lijekovi protiv zgrušavanja krvi koji se upotrebljavaju kontinuirano i pod liječničkim nadzorom. Ukoliko nastupe oštećenja višeg stupnja, na scenu stupaju kirurški postupci sa svrhom uklanjanja nastalih ugrušaka, premoštenja blokiranih dijelova žila ili zamjene nefunkcionalnog dijela krvne žile.

Utjecaj prehrane na cirkulaciju 

Uravnotežena prehrana koja osigurava optimalne omjere hranjivih tvari, a naročito masti, spada u temelje dobrog funkcioniranja organizma, a time i dobre cirkulacije. No, osim dobro poznatih savjeta poput konzumacije namirnica s niskim glikemijskim indeksom, smanjenja unosa zasićenih masti te optimalnog omjera omega 3 i omega 6 masnih kiselina, važno je napomenuti kako postoji i čitav niz namirnica i nutrijenata te tvari za lokalnu primjenu kojima se može postići ravnoteža i dobra cirkulacija.

Slijedi pregled vitamina i minerala, namirnica i začina te ljekovitog bilja koji mogu biti od pomoći:

Vitamini i minerali:
– vitamin B5 (niacin) – poželjno je uzimati ga u kompletu s ostalim vitaminima B skupine
– vitamin E
– kalcij
– magnezij
– kobalt

Namirnice i začini:
– češnjak – smanjuje razinu kolesterola i rizik od ateroskleroze, regulira krvni tlak
– luk – povećava krvni protok
– ekstra djevičansko maslinovo ulje
– crno vino
– bobičasto voće
– citrusno voće – bogato vitaminom C koji jača stijenke krvnih žila
– lubenica – bogata likopenom koji sprječava taloženje / nastanak plaka
– bućine sjemenke – bogate vitaminom E koji sprečava sljepljivanje krvnih stanica
– orašasti plodovi – bogati niacinom i vitaminom B3
– paprika
– kumin
– ružmarin
– đumbir
– cimet

Ljekovito bilje:
– Ginkgo biloba
– veprina (Ruscus aculeatus)
– divlji kesten (Aesculus hippocastanum)
– ulje eukaliptusa (Eucalyptus)
– konj matičnjak (Collinsonia canadensis)
– bijeli glog (Crataegus monogyna)
– kostrika (Brachypodium pinnatum)
– ljubljančica

Ostale tvari porijeklom iz hrane:
– antioksidansi diozmin i rutin
– arginin
– omega masne kiseline