Autor: Admin

Šetnica br 3 : Edukacijski staza ljekovitog bilja PUT LEPRINE

Uvod u projektni zadatak

Edukacijska staza ljekovitog bilja PUT LEPRINE (Staza veprine)

Prijava  Lag u Tera liburna , Grad Opatija

Naziv projekta / projektne ideje :Prilazna zapadna staza u mjesto Stari grad Veprinac

Crkve Sv.Jelena (Centar)   –    Crkva Sv.Marija(Stari Grad)
Akronim Edukacijska staza ljekovitog bilja  PUT LEPRINE (Staza veprine)
Predlagatelj projekta Društvo prijatelja Grada Veprinca i Učke,  Ukić  Rajko ,

I  Veprina 519 Zdenka Klanjac Ukić
Kontakt osoba Vod projekta Rajko Ukić  mob:098305395 Društvo prijatelja grada Veprinca i Učke
Potencijalni

partneri

 Grad Opatija, Društvo prijatelja grada Veprinca i Učke,Udruga KD Leprinac, Turistička zajednica Opatija , Park prirode Učka, Udruga Kamelija ,PD  Opatija, MO Veprinac,L A G Tera Liburna

Područna škola Veprinac,Veprina 519
Pozadina projekta – problematika
    Ruralni turizam, kao značajan element održivog turističkog – ekonomskog i razvoja ruralnih područja, nailazi na sve veće razvojne poteškoće u svom razvoju, dok se istovremeno na strani turističke potražnje iskazuje sve značajniji interes za ovakvim oblikom turizma.

Ovaj idejni  dokument ukazuje na osnovne pokušaje u području razvoja ruralnog turizma, a ujedno predstavlja i pokušaj da se stvore smjernice donošenja strateškog  plana razvoja generalnog projekta   :    REVITALIZACIJE  GRADA VEPRINCA.

 Planovi razvoja Mjesnih područja Veprinca i Učke doneseni  su 2018,2021  doneseni su i ovjereni od strane MO Veprinac Učka

Pješačke staze-puti.  Na prostoru iznad Opatije nalazi se staro gradsko središte koje je nekad predstavljalo središte kulturnih i životnih zbivanja.Stari napisi govore o povijesnoj vrijednosti Veprinca na široj razini uz Kastav i Mošćenice koji su dominirali ovim krajem.Danas je Veprinac najzapušteniji krajolik,  čak je stara jezgra Veprinca sa 12 objekata djelomično

zanemarena: Nekoliko kuća je nastanjeno ali se sustavno ne vodi briga o ovom jedinstvenom jezgru nekad glavnim središtem Opatijskog područja.

Ka samom središtu starog grada Veprinca vodi danas cesta dijelom asfaltirana a dijelom popločena granitnim kockama.Vozilom je moguće ući među prve redove kuća a do groblja se dolazi asfaltiranim uskim putem. Ranije se do naselja na vrhu brijega sa 4 crkve na Brituha ,tako se zove najviši vrh ,vodile staze koje i danas stoje  ali neupotrebljene , dobrog oblika –kamene skale sa urednim  bočnim kamenim  zidovima.

Na četiri strane vode te staze: prema groblju ,prema Vedežu i Zagradu,prema Tumpićima i Učki; prema Opatiji i Voloskom te prema Lanišču i Istri.

Večina ovih staza je sasvim zapuštena ili  djelomično prohodna.
Ciljevi projekta
Idejna osnova       Započeti sa uređenjem ovih pješačkih staza koje se danas vrlo malo koriste ali predstavljaju povijesna arhitekturna rješenja  iz doba srednjeg vijeka.Predstavljaju bogat krajobraz i kulturološku sredinu nekadašnjeg stambenog kompleksa a sa budućim restauratoskim zahvatima staze će dobiti stari sjaj i turističku

oznaku.

Zapadnoj stazi koja je puna samonikle veprine (Ruscus aculeatus L), treba dati sadržaj, turistički je valorizirati, oplemenititi ponudom pregleda za ovo područje značajnom ljepotom kraškog ,mediteranskog i ostalog ljekovitog bilja.Izborom bilja i kultiviranom sadnjom posebnih biljaka dobio bi se edukacijski park-staza sa proširenim uređenim površinama na više mjesta.

 Izraditi čitav niz pratečih zahvata te je prikazati turistima kao stazu ljekovitog bilja-PUT LEPRINI  prema slijedečim poglavljima;

: Prostor  :Za razliku od muzejskog postava gdje su prirodnine izdvojene iz svog okoliša i samo djelomično izložene u vitrini, na poučnoj Stazi Veprine izloške tj bilje je moguće dodirivati i doživjeti u neposrednom prisnom kontaktu s okolišem

. Poučnim pločama posjetiocima se izravno ukazuje na značenje i vrijednost zaštićenog bilja što je ujedno i nužna pretpostavka za njihovu zaštitu. Predstavljanjem ove baštine u prirodi, obogaćuje se i sadržaj turističke ponude. Staza Veprine odabrana je za poučnu stazu zbog svoje geomorfološke posebnosti postojećih zidića,kamenih klesanih skalinića, te mogućnosti korištenja već postojećih staza koje su se koristile za prilaz svetištima i Komunšćici. Na popularan način na stazi će biti  prikazane zaštićene biljke ovog kraja,.

Uz geomorfološke fenomene, na stazi su predstavljene ornitološke i vegetacijske jedinstvenosti ,zaštićene vrste iz popisa crvene knjige te zanimljivih biljaa koje rijetko srećemo.Staza je u većem dijelu u hladovini ,pod sjenom šumovitog krasa.

Dužina staze iznosi 320 m koja je podijeljena na 10 točaka koje se dodjeljuje korisnicima .

Korisnici su udruge,škole, vrtići i udruženja koja se bave prirodom – članovi sade bilje na  svojoj  točki ,održavaju i koriste zajednički ulaz i točku 1 za predavanja  u stazu Veprine.

Vrijeme potrebno za obilazak oko 20 min i  20 min za predavanje o bilju.

Vlasništvo područja Staze veprine je u cijeloj dužini vlasništvo Grada Opatije KO Stari grad

 

Biljke:  Novi trendovi  uređenja poučnih staza ljekovitog bilja upućuju na mogućnosti primjene autohtonih biljnih vrsta čak i na reprezentativnim gradskim prostorima oponašanjem prirodnog biljnog pokrova. Autohtone biljne vrste bolje su prilagođene uvjetima staništa, a njihovo održavanje je jeftinije. Njihovom primjenom doprinosi se očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti, što je značajno jer se ponekad radi o prirodnim staništima, ugroženim i zaštićenim biljnim vrstama.

Područje veprinštine bogato je samoniklom oštrolisnom biljkom a nađeni su i samonikle širokolisne jedinke,te će edukaciska staza biti nastavak krajobrazne površine Veprinca i okoline.

Ugrožena vrsta širokolisna veprina, Ruscus hypoglossum . U prirodi je na većini staništa ugrožena zbog toga što je cvjećari skupljaju kao zelenilo za aranžmane. Radi se o vrlo dekorativnoj vrsti pogodnoj za sadnju na zasjenjenim mjestima kako u vrtu tako i na  zelenim    gradskim  površinama.

U prirodi je ugrožen velik broj biljnih vrsta od kojih mnoge imaju važnost u hortikulturi odnosno općenito proizvodnji usjeva. Ukoliko je razlog ugroženosti biljne vrste eksploatacija u ekonomske svrhe, oblik njene zaštite bio bi i komercijalni uzgoj. Jedna od samoniklih ukrasnih biljaka koja se kod nas, iako je zakonom zaštićena, u prirodi iskorištava za potrebe cvjećarstva je širokolisna veprina (Ruscus hypoglossum L.). Premda se radi o vrlo dekorativnoj vrsti, njena primjena kao vrste za rez ali i za sadnju na gradske zelene površine kod nas je onemogućena, između ostalog, i nepostojanjem domaće proizvodnje.

Korištenjem postojećih resursa kulturne i povijesne  baštine, kombinacijom tradicionalnih djelatnosti, omogućili bi se novi turistički sadržaji i proširila predsezona  a uz ostalu gastronomsku i drugu ponudu spojilo zaleđe LAG-a s obalnim dijelom kroz tematsku izložbeno ,edukativnu stazu.

 

Specifični ciljevi

 

Ideja je promovirati kao prepoznatljivi brend pored Veprinca Starog Grada i BILJKU VEPRINU  za nositelja aktivnosti cjelovitog stanovništva ovog kraja u razvoju turističke promocije te  razvoju proizvodno i poljoprivredne aktivnosti Zaleđa Opatije i šireg područja podno Učke.

1.    Leprinačka  leprina( lokalni naziv), zvana bodljikava veprina ili kostrika (lat. Ruscus aculeatus L.) je osnovna biljka kojoj je potrebna potpuna obrada  biološko analitička  svojstva i geomorfološka istraživanja te  svrstavanje biljke našeg područja u red prostorne zaštite .

Za ovo istraživanje uvoditi Poljoprivredne fakultete ili   Institut poljoprivrede i turizma iz Poreča koji mogu izdati potrebne ocjene tj certifikate izvornosti .

Odrediti karakteristična područja područja zaleđa Opatije gdje postoje nasadi ove biljke,istražiti i uzeti prve uzorke biljaka u različitim god.dobima.

Analizirati različitost biljaka zbog utjecaja klime,tla i položaja.

2.Uključiti od 5 do 10 obrtnika i Opg iz lokalne sredine, stanovništvo Starog grada Veprinca kao sudionike stvaranja ove staze ljekovitog bilja.

3.Izbor većine vrsti  veprine kao rariteti samoniklog bilja te izbor rijetkih i zaštićenih biljaka iz ovog kraja cilj je ovog zaštićenog područja –staze veprine

4.Stazu uvesti u vodiće planinarskih puteva ,u zaštićena područja ljekovitog bilja.

Evidentirati bilja u registar  zaštičenih biljaka.Stvoriti poslovni odnos sa Parkom prirode Učka radi zajedničkih ciljeva.

5.Uključiti ostala prirodoslovna društva,područnu školu Veprinac , vrtić Veprinac u stvaranju ove prirodne edukacijske staze  ljekovitog bilja.Pripremiti mjesto za školu u prirodi koja je i mjesto za posjetitelje i slušanje predavanja o ljekovitom bilju.

6.Ova akcija revitalizacije starih staza bi ujedno doprinijela revitalizaciji cijelog starog grada Veprinca

7.Pretvoriti u narednom periodu ekonomsko nezavisnu cjelinu te o tome izraditi studiju

isplativosti

 
Aktivnosti u projektu (usklađene na način da se mogu financirati i odgovaraju ciljevima)
 

  • Pripremiti dokumentacije i stvoriti turističku priču: Edukacijski put ljekovitog bilja Put leprine BR 3
  • Trasirati i izraditi projekt sanacije postojeće Zapadne  staze(zvane komunal sada put leprine
  • Izraditi plan tematskih šetnica i planinarskih puteva na početku Puta leprine na drvenom panou postavljenom 2019 god dimenzija ploča –  cca 1300×900 te 2  -600×900
  • Odrediti krajnju točku staze te postaviti ploču tip 2 300×600
  • Izraditi plan trava ,bilja i drveća uz put ljekovitog bilja,
  • Odrediti ljekovita autohtona  bilja za rasad uz  uzgoj sve tipove Ruscusa na putu leprini
  • Izraditi edukaciske ploče po trasi Izraditi oznake bilja.
  • Izraditi svjetlosne oznake ,sigurnosnu rasvjetu tipa solar sa senzorom za siguran prolaz po noći te na ulazima i zanimljivostima
  • Izraditi znakove zabrana
  • Izraditi nekoliko drvenih skulptura kao zanimljivosti po putu
  • Izraditi drvene klupe za tri odmorišta
  • Izraditi panjeve za sjedanje u” učionici” na početku puta
  • Građevine izvesti samo suhozidnom gradnjom a tlo  djelomično taracat kamenom na škalinima,Đepove -proširenja za sadnju bilja dogovarati sa eventualnim vlasnicima manjih dimenzija
  • U drugoj fazi uz glavni ulaz uzeti u najam zemljište za Mali park- vježbalište za djecu
  • Izraditi web, osmisliti promiđbu , dizajn plakata, suvenir
  • Tiskati flajere za put leprine
  • Izraditi video u promotivne svrhe
  • Tiskati i distribuirati plakate
  • Izraditi suvenire
  • Formirati edukacijske vrtove uz turističke puteve za   pregled i edukaciju

Kao što je točka 2.7 na  tematskoj šetnici Leprina i maruni – Vrt ljekovitog bilja Pod lipom, Te 2.8. Obrada bilja Veprina 519

  • Obavijestiti turističke agencije i druge dionike, stanovnike i agencije
  • Izraditi planove investiciskog i redovnog održavanja
  • Odrediti i  5 usputnih zanimljivosti: Crkvica Sv.Jelene,

Crkvicu sv Marije i svete Ane :Ulaz u Stari grad Brituh /vidikovac ispred crkve sv.Marka/te izraditi info ploče tip 2- 300x 600(900)

  • Izraditi planove posjećivanja sa vodićem biologom
  • Povezati se sa mogućim zainteresiranim suradnicima (Gradom Opatije,Turističkom zajednicom Opatije i MO Veprinac, Župom,školom, ugostiteljima, iznajljivačima OPGovima, susjednim MO,Parkom Prirode Učka
Trajanje projekta Izrada projekta 3 mjeseca ,izgradnja 6 mjeseca
 Proračun projekta 55.000.00 eu    /

 

Iz povijesti Veprinca

Veprinac je srednjovjekovni gradić koji se nalazi na 519 metara nadmorske visine. Veprinac se smjestio na topografski sigurnom položaju za srednjovjekovnu utvrdu na prostorima kvarnerskih padina Učke. Prvi put se spominje u oporuci Huga Devinskog 1374., a u XV. stoljeću je bio upravno i posjedovno vezan u gospoštiju s Kastvom i Mošćenicama.

U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti čuva se ”Veprinački zakon” na glagoljici sastavljen 1507. godine. Mještani štuju Sv. Marka kao svog zaštitnika .

.Veprinac se uporno borio za svoju samoupravu i autonomiju.U Veprinačkom se zakonu ističe da veprinački sud je u potpunosti nezavisan od kastavskog suda i da se u Veprincu sudi i najtežim zločinima

Mjestom dominira crkva Sv. Marka, a pod bedemom je gradska loža i gotička kapela Sv. Ane (1442.) s trijemom (lopicom), kasnije neznatno barokizirana zidnim freskama, a uz cestu koja vodi na Učku barokna je kapelica Sv. Jelene.Cijela Veprinština je nekad imala 6 crkvenih građevina a danas se u samom središtu starog grada sačuvale tri.

Crkvica sv. Ana: je izgrađena van gradskih zidina. To je jednobrodna    crkvica s lopicom i zvonikom na preslicu, neraščlanjenog, ravnog začelja

. Na zaglavnom kamenu portala isklesan je grb, a u bočnom zidu ugrađena je  kamena ploča s grbom, glagoljskim natpisom i 1442. godinom. U unutrašnjosti, na sjevernom zidu uočeni su tragovi fresaka. U unutrašnjosti je šiljasti svod, a na bočnim zidovima su lučne niše.

Crkvica sv. Marije: prema obliku slična je crkvici Sv. Ane, te se vremenski također sa njom vjerojatno podudara iako izgleda da temelji ove crkvice su najstariji u Veprincu. Nalazi se u Starom Gradu.

Župna crkva Sv. Marka je srednjovjekovna građevina (na ulaznim vratima uklesana je 1572. god.) s odvojenim zvonikom, 1680. godine je obnovljena i potpuno barokizirana. Smještena je na malom, spram grada najuzvišenijem, akropolski obzidanom platou. Crkva i zvonik, te malo groblje, okruženi su zidom i ostacima fortifikacija.

S crkve potječe glagoljski natpis koji je oko 1900.-te, kao spolij, ugrađen u desni dovratnik novih podrumskih vrata na ”plovanskoj kući” (danas stambena kuća kbr. 2). Natpis je stajao nad glavnim vratima crkve. Na začelnom se zidu svetišta još vide najstariji građevinski elementi (prozorčić) koji upućuju na romaniku. Prema Kobleru gradnja župne crkve datira u 14. st., u vrijeme grofova Devinskih, kada župnu crkvu Veprinca daje izgraditi i Elizabetta Ana Stell Devinska koja je u Veprincu živjela, te je 1405. pohranjena u riječkoj katedrali.Crkva je bazilikalnog tlocrta sa svetišem ravnoga začelja, uz koje je smještena sakristija. Pročelje je ukrašeno dekoracijama klasicističkog duha, te je iznad portala natpis koji svjedoči o posljednjoj obnovi crkve 1849. godine. U crkvi su renesansno – barokne korske klupe rustične obrade, kao značajan Zirerov primjerak drvorezbarstva. Odvojeni korpus zvonika rastvoren je na posljednjoj etaži.

Crkvica sv. Jelene: prema obliku slična je crkvici Sv. Ane no novijeg je datuma. Nalazi se kraj javnog igrališta na račvanju ceste za Stari Grad Tumpići

  • Brituh: to je vidikovac iz kojeg se može uživati u predivnoj panorami kvarnerskog zaljeva. Vidi se od Kraljevice pa do otoka Cresa. Na Brituhu su izloženi srednjovjekovni kameni stol ili oltar i ostaci maslinovog toša. Jednom su se tu nalazile dve bombarde za kontrolu male lučice gdje se danas nalazi kupalište Slatina u Opatiji. Danas je u planu grada Opatije renovirati ovo mjesto

Gradska vrata

Od nekadašnjih gradskih utvrda sačuvana su samo neobična gradska vrata s tri otvora u sklopu zgrade komuna, “Komunščice”. Kroz gradska vrata prolazi široki, kamenom popločeni put, koji se račva unutar naselja i vodi kamenim stubama prema najvišoj točki mjesta gdje je smještena župna crkva sa zvonikom.

 

O BILJCI  VEPRINI

Veprina oštrolisna   –   (lat.Ruscus Aculeatus L.)   iz porodice  Ljiljana,  u narodu je   poznata još pod nazivima   ježevina, metlika, oštrolisna kostrika, veprinac.

Oštrolisna veprina je višegodišnji  zimzeleni   grm, naraste do metar visine, a u povoljni jim uvjetima i nešto više.Voli zasjenjene  položaje, te je u tim pozicijama nalazimo  u većim biljnim zajednicama, po primorskim šumama i šikarama. Idealno joj je stanište  od 300m  – 500 m nadmorske visine, mada nema određene granice. Ova biljka ima zašiljene i vrlo bodljikave lažne kožnate listiće (filokladije). Stabljika je jaka , drvenasta. Cvjetovi su sitni i neugledni, zelenkastobijele boje. Plod je crvena boba s dvije sjemenke.

. Po spolnosti  veprina je dvodomna biljka, ima muške i ženske cvjetove.Cvate u rano proljeće. U prošlosti ljudi su koristili biljku za razne  namjene. Biljka je ljekovita  (korjen), prehrambena i ljekovita (mladi izdanci u proljeće) i nadzemni dijelovi( korisni i ukrasni predmeti pri  svakodnevnoj upotrebi ) , sjemenke (nekad su se koristile kao surogat za kavu) .

Veprina širokolisna , mekolisna  – (lat.Ruscus  hypoglossum L.) iz porodice Ljiljana, u narodu je poznata pod imenom , Jezičnjak, zalist.

Mekolisnu veprinu nalazimo u manjim skupinama, u sredozemnim , brdskim bukovim šumama na humusnom tlu, male kiselosti, ali raste i u grabovim i kestenovim šumama na silikatima. Zbog ljepih listova i crvenih plodova, ona je i omiljena ukrasna biljka pa se uzgaja i u vrtovima i  parkovima. U prirodi je ugrožena, pa  je stoga strogo zaštićena, nalazi se i  na popisu u Crvenoj knjizi.

Mekolisna veprina neobičan je zimzeleni polugrm, prizemna trajnica, puzava korjena, visoka do 30 cm. Ogranci stabljike preobraženi su u neprave listove, filokladije na kojima su zakržljali listići, u čijem se pazušcu u doba cvjetanja pojavljuju cvjetići. Filokladiji su eliptični do kopljasti i šiljasti, ali bez bodlje.

Dugi su 5-10cm, široki 2-4cm. Kožasti su, ali mekani, s uzdužnim žilama.Listići su na filokladijama ljuskasti, kopljasta oblika, dugi oko 1,5 cm.Cvjetići se razvijaju u pazušcima listića, po 3-5 zajedno. Sitni su i neugledni, vjenčić im je zelenkastobijel, a ima 6 odvojenih latica. Muški  i ženski cvjetovi na istoj su biljci. Cvate u aprilu i maju. Plod je mesnata jarkocrvena boba, promjera oko 1 cm.

Ljekovitost ima kao i bodljikava oštrolisna veprina.

Veprina uskolisna  –  ruscus Hypophyllum L/ Ital Ruscus/ –   je poznata kao omiljena ukrasna biljka, zbog svog veoma atraktivnog izgleda bilo da raste usamljeno ili u skupinama.Samonikle u prirodi baš ne nalazimo u većim zajednicama, zato se ona u Evropi i u svijetu uzgaja. Zastupljena je kao sadnica za dekoriranje luksuznih interijera  i eksterijera,  a naročito je prisutna u cvjećarstvu kao sastavni dio svečanih ukrasnih aranžmana, kod vjenčanja i drugih svečanosti .

Ital ruscus –  je višegodišnja zimzelena biljka koja naraste i do 1m visine sa granama koji se  uspravno dižu u sredini a bočne se grane većinom povijaju prema zemlji.Kao i kod oštrolisne veprine iz korjena se nepravilno granaju neravne stabljike, tanje su i nježnije pogotovo prema vrhu biljke. Iz pojedinačnih grana se bočno granaju manje grančice nasuprotno raspoređene u nepravilnim razmacima, a isto su tako nanizani i listići kojih ima 5 do 6 po grančici.Listići su lancetasto izduženi, svi su podjednaki i pravilno dužno isprugani, sjajni. Na vrhu pojedinačne grančice u pazušcima listova pojavljuje se cvijet u proljeće, bijele do žućkaste boje. Na  njegovom se mjestu u jesen pojavljuju jedna do dvije crvene bobe. Po spolnosti biljka je dvodomna.

Unutar opni bobe sadrže po dvije sjemenke. Korjenje ovog  Ruscusa je   isprepleteno, raste 20 do 30 cm u dubinu i širi se na sve strane.

U prirodi ili u kultiviranim nasadima gotovo je uvijek  nalazimo u zasjenjenim položajima jer ona ne voli mnogo sunca. Traži dobro plodno zemljište i vlažno propusno tlo.

Ostalo ljekovito bilje

Oko  staništa  gdje nalazimo veprinu nalazimo i mnogo drugih samoniklih i vrijednih biljnih vrsta, kako za oku ugodno okruženje tako da nam pomognu  u prehrani i održavanju svog zdravlja.

Tako razlikujemo samoniklo bilje koje se koristi u prehrani kao npr: divlje povrće,  šumsko voće i drugi jestivi plodovi, biljke s jestivim podzemnim  dijelovima,  čajno bilje, začionsko bilje i razne ukrasne  cvjetnice. Na području Veprinca nalazimo osim većih biljnih zajednica veprine i ove biljke:

Kopriva u nekoliko  raznih vrsta, šumska jagoda, divlja kupina, bijeli  glog  , šumska mišjakinja,  zvončići , razni kaćuni, crnu bazgu, šparožinu, tetiviku, medvjeđi luk, više vrsta trputaca, maslačak, čičak, podbjel, razne metvice, matičnjak,  komorač, steža,

divizma,  mali zimzelen, neven, petoprsta, tušt, majčinu dušicu, mažuran, divlju mrkvu, divlju repicu, troskot, stolisnik, cikoriju- vodopiju, dubačac,  jelenak,  crni sljez, kozja brada,  slezenice, paprati, i mnoge druge.

Od posebnih biljaka čajevki uzgojili bi posebnu Camellie sinensis koji bi bio nastavak priče o kamelijama  iz obližnje Opatije,za čiji uzgoj se ovaj ambijent upravo traži.

Cvijetnice.

Nalazimo i dosta cvjetnica, najpoznatije su: visibaba, ciklama, jaglaci, kukurijeci, ozimice, šumarice, ptičje mlijeko,  šafran, ljubičice, maćuhice, karanfilići, divlja kamilica, tratinčica i druge.

Biljke iz crvene knjige

Uz  mekolisnu- širokolisnu veprinu, te uskolisnu veprinu ima dosta biljaka koje imaju posebnu zaštitu i brigu zajednice.

Neke od njih su velecvjetni kukurijek, jetrenka, neke paprati, visibaba, ciklama..

božikovina,encijan,gavez,rosika,makovica,sirištara,ljiljan zlatan, likovac,drijemovac

biljke sa Učke itd

Drveća

Oskoruša,Jarebika,Mukinja,Brekinja,Divlja kruška,Divlja jabuka,Dunjarica  i Rašeljka

Planika-Muginja

Kao što je rečeno u predhodnim stavcima  s većinom ovih biljaka može se započeti

ovaj edukaciski park-put

 

Put   L e p r i n i

 

Predano u Grad Opatija

Verzija 1 .2016
Verzija 5 .2021
Verzija 6 .2023

 

Za Društvo prijatelja Grada Veprinca i Učke

 

Rajko Ukić vr

Bilje

Biljke (lat. Plantae) su glavna grupa koja sadrži 642 porodice i 17. 020 rodova (genera) (bez algi), uključujući i organizme kao drveće, cvijeće, bilje i paprati.

Aristotel je podijelio sve žive stvari među biljkama, koje se ne miču ili imaju osjetljive organe i životinje. U sustavu podjele po Linnaeusu oni postaju: biljke – carstvo Vegetabilia (kasnije Plantae) i životinje – Animalia. Nakon toga postalo je jasno da carstvo Plantae sadrži nekoliko međusobno povezanih grupa zajedno s gljivama i nekoliko vrsta alga koje su uvrštene u novo carstvo.

Bez obzira na to one se i dalje često smatraju biljkama u mnogim kontekstima.
Doduše, svaki pokušaj da se biljke smjesti u samostalnu grupu doživio je neuspjeh, zbog toga što su biljke nejasno definirane prema pravilima koja postavlja moderna klasifikacija (sistematika).

Embriofiti (Embryophytes)

Najpoznatija višestanična vrsta biljki je embriofit. Ona uključuje vaskularne biljke, skupinu biljaka koje imaju lišće, stabljike i korijenje. Isto tako uključuje i nekoliko biljaka koje su u njihovom bliskom srodstvu, često ih nazivamo briofitima.

Sve ove biljke imaju komplekse stanica sa zidovima stanica sastavljenim od celuloze i većina od njih crpi svoju energiju pomoću procesa fotosinteze, pritom koristeći sunčevu svjetlost i ugljični dioksid za sintezu hrane.

Preko 300 vrsta biljaka ne vrši fotosintezu. Takve biljke nazivamo parazitima koje žive na drugim vrstama biljaka koje se služe fotosintezom.

Biljke su nastale od zelenih algi, od kojih su evoluirale tako da su razvile specijalne reproduktivne organe zaštićene od nereprodukcije tkiva.

Vrsta briofiti se prvi put pojavila u doba ranog Paleozoika. Vrsta može preživjeti samo gdje je vlaga dostupna većinu vremena, iako mnoge vrste toleriraju i vrijeme suše. Mnoge vrste briofita ostaju male kroz svoj životni vijek.

Vaskularne biljke imaju takav broj prilagodbi koji im je omogućio svladati ograničenja koja imaju briofiti. To uključuje dobar otpor suši i vaskularno tkivo koje transportira vodu kroz organizam.

Prvo primitivno sjeme biljaka – sjeme paprati.

Sjeme nekih biljaka može preživjeti ekstremne vremenske uvjete i razmnožavati se u njima. Biljkama je potrebna sunčeva svjetlost i toplina, voda i tlo da bi se mogle razvijati i živjeti. Za stvaranje hrane im je potrebna voda, ugljični dioksid, sunce. Dijelovi biljke su: tučak, latice, prašnici, stabljika, lapovi, korijen, plod, cvijet i list. Listovi biljkama omogućuju samostalno stvaranje hrane. Pomoću korijenja ona dobiva minerale i vodu, dok ih stabljika prenosi do dijelova biljke. Cvijet omogućuje njezino razmnožavanje.

Gljive i alge

Alge čine grupu koju sačinjavaju različiti organizmi, a koji crpe energiju procesom fotosinteze. One nisu smještene u carstvo biljaka. Postoje i druge vrste algi koje uključuju i jednostanične organizme koji se sastoje od stanica bez različitoga tkiva.

Embriofiti su potekli od zelenih algi. Izuzev nekoliko zelenih algi, sve među njima imaju zidove stanica koje sadrže celulozu i kloroplaste koji sadrže klorofil a i b i tako stvaraju energiju. Kloroplasti zelenih algi su okruženi s dvije membrane, što sugerira da su potekle direktno od Cyanobacteria. Isto tako je i s crvenim algama, i za dvije grupe se vjeruje da imaju zajedničko porijeklo. Suprotno tome mnogo drugih algi ima kloroplaste s tri ili četri membrane. One nisu u bliskom srodstvu sa zelenim algama, zasebno stjecanje kloroplasta je simbol zelenih i crvenih algi.

Za razliku od embriofita i algi, gljive ne vrše fotosintezu, jer ne sadrže klorofil. Do hrane dolaze sastavljanjem i apsorbiranjem tvari iz svoga okruženja. Razmnožavaju se sporama. Nisu u rodu ni s jednom vrstom koja vrši fotosintezu, ali su zato usko povezane sa životinjama.

Korisnost biljaka

• Mnogi ljudi kao prehranu koriste žitarice. Ostale biljke koje koristimo u prehrani su voće, povrće, ljekovito bilje i začini. Neke vaskularne biljke kao drveće i grmlje (šikara) imaju važnu ulogu u graditeljstvu kao građevni materijal.
• Veliki broj biljaka se koristi i u dekorativne svrhe, uključujući i mnoge vrste cvijeća.

Razvoj

Kroz proces fotosinteze, biljke koriste sunčevu energiju, da iz zraka pretvore ugljični dioksid u jednostavni šećer. Taj šećer se tada koristi kao materijal za gradnju i formu komponenti biljke. Biljke se pouzdaju u tlo kao glavni izvor vode, no isto tako pokušavaju se domoći dušika, fosfora i drugih važnih hranjivih tvari.
Neke vrste biljaka koriste specijalnu obranu kao trn ili bodlje, naprimjer kupine. Po životnom vijeku biljke smo podijelili u 3 skupine:

1. jednogodišnje biljke – žive i razmnožavaju se kroz razdoblje od jedne godine
2. dvogodišnje biljke – žive kroz razdoblje od dvije godine, većinom se razmnožavaju u prvoj godini
3. trajnice – žive više od dvije godine i nastavljaju se razmnožavati tijekom godina

Među vaskularnim biljkama u trajnice se ubraja crnogorično drvo (zimzelen) — naziv za one biljke koje zadržavaju svoje lišće tokom cijele godine, i bjelogorično drvo (listopadno) — biljke koje gube listove u nekim dijelovima godine: u mjestima gdje vlada umjerena i sjeverna klima većinom zimi, a mnoge tropske biljke gube svoje listove za vrijeme sušne sezone.

Podjela bilja po biotopu (staništima)

Biljke mogu biti jednogodišnje (anuelne), ili višegodišnje zeljaste (perene), rastu kao grmlje (frutices) i drveće (arbores); listopadne gube lišće u jesen, zimzelene su ljeti bez lišća, a vazdazelene zadržavaju lišće cijele godine.

• vodene biljke (hidrofiti),
• močvarne biljke (helofiti),
• biljke vlažnih staništa (higrofiti),
• biljke suhih staništa (kserofiti);
• biljke na slanoj podlozi, slanjače (halofiti), na primjer mrižica (Limonium anfractum), endemična vrsta u jugoistočnom dijelu istočnojadranskoga primorja, kapara (Capparis spinosa), oštri sit (Juncus acutus), primorski sit (Juncus maritimus) i petrovac ili motar (Crithmum maritimum).
• biljke na pijescima pješčarke (psamofiti),
• biljke u pukotinama stijena, pukotinjarke (hazmofiti); primjer su im mnoge endemsleke vrste
• biljke na sjenovitim mjestima koje traže malo svjetla (skiofiti); primjeri tisa, bukva, grab, jela, jasen
• biljke na mjestima s puno svjetla (heliofiti).

Iskopine (fosili)

Okamine biljaka uključuju korijenje, drvo, listove, sjeme, plodove, pelud, spore i jantar (smola nastala fosilizacijom biljke). Okamine biljaka su zabilježene u zemlji, riječnim naslagama i u talogu mora. Pelud, spore i alge su korištene za određivanje vremena iz kojeg naslage taloga potječu.

Ostaci fosila biljaka nisu uobičajeni kao fosili životinja, premda su fosili biljaka nađeni u obilju diljem svijeta. Stariji fosili nekadašnjih biljaka pokazuju pojedine stanice unutar tkiva biljke. Devonski period pokazuje evoluciju , za koju mnogi vjeruju da opisuje prvo suvremeno stablo Archaeopteris.

Ugljen je ostatak okamine biljke, u njemu se vidi detaljna struktura fosilizirane biljke. Ostaci fosila iz vremena Mezozoik: crnogorično drvo, korijenje, stabljike i grane mogu se u izobilju naći u jezerima i priobalnom području uz stijene. Najčešće su to palme i hrastovi.

 

Veprinac sutra – Revitalizacija

PROJEKT UREĐENJA VIDIKOVCA
Izvadak iz dokumenta: Idejni projekt br. 173 02 01 / 1208 RU

 

Projekt uređenja vidikovca - projektanti Petra Klanjac Majkić i Rajko Ukić- 2008 g. Po projektu izvedeni su djelomično radovi na uređenju platoa i kamenog stepeništa - 2013. g. Danas se na Brituhu povremeno održavaju predstave ili sakupljaju svatovi nakon obreda vjenčanja u crkvi Svetog Marka. Druga faza uređenja po ovom projektu očekuje se do 2020. godine.

 

REVITALIZACIJA - PRIKAZ CILJEVA

 

REVITALIZACIJA PODRUČJA MO VEPRINAC - UČKA
PRIKAZ CILJEVA , PRIORITETA I POPIS PROJEKATA
2 0 1 7 – 2 0 2 5
(Word dokument, 22,7 kb)

Leprinačka metla

Vredni leprinački školani 

Za vreme školskeh ferij, naši školarci nisu samo počivali i igrali se. Vredno su vježbali i parićevali se za predstavu ku su izvodili na Učkarsken samnje. Za svaku pohvalu! Da bi i kletu!

Zagrajanska Lokva

Zada leprinačkega brega, zdola Orjaka i Majkovca, Leprinac ima Zagrad i Vedež. Va Zagrade je najveća lokva va Leprince. Danaska malo ki zalazi tamo, iako su nekada saki dan ženske  Zagrada hodile tamo z brentami po vodu. To je jedina lokva ka je opstala i do dan danas, a to je zato aš ima svoj izvor z kega smiron teče malo po malo voda. Nekada j bilo čuda takoveh izvori keh su judi koristili za zimat vodu i nosit doma, a kako to više nikemu ni potreba, tisti su izvori nažalost zapušćeni i malo ki od mlajeh zna uopće kade j bila voda na Kaliće, na Pešćine…

Za saku pohvalu su Paolo i Irena ki bivaju va kuće do same Lokvi i ki va zadnje vreme urejuju, čiste i nastoje našu Lokvu va Zagrade. Lokva je puna života, algi, ribic i kornjač tamo ne fali. Poštrpali i pokosili su okolo Lokvi, a va nju je nekidan posajeno i pet lopoči. Okolo Lokvi je stari suhozid, a zgora Lokvi je i drveni totem i klupica za sest i počinut. Za većinu tega zaslužni su člani udrugi „Za bolji svijet“ ki paze i održavaju taj dio Zagrada.  Zaslužuju se tri medaji!

Smeti naše svagdanje

Prihajajuć po staroj ceste od Matuj va Leprinac, pasat Staju pa z levega kraja cesti, va zavoje prej dečjega igrališta pul Tumpić, mićo ugibalište za auti je va zadnjo vreme postalo mićo stajalište za skrcevanje smet. Situacija je bila sledeća…prihajaš po ceste, vidiš auto kako stoji  na ten meste, pofermuješ se, oni brže boje opiraju vrata, sedu v auto, obrnjaju se polukružno i vrnjaju prema Leprincu. Judi valda misle kada jih niki ne vidi da to nikemu i ne smeta, ali to baš i ni istina. Nisu tisti bili jedini aš je tamo poveći kup smet već. Očito je ovo postalo mesto onako usput, blizu cesti, jutro kada reš na delo, za skipat kakov najlon – dva z smetami… Nakon tega je postavjena traka za označevanje gradilišta kako bi se morda ki predomislel od hitanja smet kada ju vidi. Sad treba čekat reakciju nadležneh – Komunalca, Grada Opatiji… Ali, nisu oni krivi, krivi su naši dragi susedi ki misle da ako hite smeti malo daje od svoje kući da su z ten rešili problem. Takovi bi se trebali malo sest i razmislet ča bi bilo da se si ponašaju tako nešesno kot i oni, za generaciju – dve, njiha deca, vnuki neće više uz cestu gledat šumu, lehi, rožice…gledat će najloni puni smet, hićeni frižideri, stari kusi od auta, gume, raspajene katride i se ča va prirodu NE pripada!

Prijavit ovakovo ilegalno „odlaganje“ smet morete prijavit na: tel. 051/701-322, 051/680-114 ili na mail: grad.opatija@opatija.hr

Tri metli gredu za ovo.

Okućnica za pet

Ki hodi i šeće po Leprince sigurno kada vidi ove slike zna kade je to slikano aš nažalost ni previše ovako uredneh i lepeh okućnic po Leprince. Za oneh ki ne znaju, ova je okućnice smještena na samen ulaze va Stari grad, dva minuta hoda od dečjega igrališta pul Tumpić.

Vlasnica Marija Stanić z puno jubavi, strpjenja i brigi održava i urejuje prirodu okol svoje kući. Skladno posajeni grmići okruženi su šarenilon rožic ke kras ovaj naš kraj. Tu se se zeleni, šareni, cvate, saki kušćić je poseban za se, a opet, saki kušćić savršeno se slaže va jenu predivnu cjelinu.

Čestitamo vlasnice na dosadašnjen trude i zasluženo dobiva tri medaje.

 

Pitka voda na Maloj Učke


Vlasnik obiteljskega poljoprivrednega gospodarstva na Maloj Učke Resul Maliki dal je svoju vodu za pit planinaron i sen drugen ki pasuju kroz Gornje selo, odnosno po Maloj Učke.

Špina ka je za istu stvar namenjena va Dolnjen sele je zaprta i potpuno je izvan funkciji. Preko leta kada se uz hlad išće i pitka voda, gospodin Resul je za si žejni svoju vodu bez ikakove naknadi otprl na svojoj kuće.

Zamerital je dve medaji.

 

 

Gradilište na javnen pute pul Tumpić


Danas pješački put, a ki je do pred 50 let bil javni put za povezat Učku, Leprinac i Matuji od pred tri leta je zaprt radi građevinskeh radovi.

Vlasnik parceli Spasoje Pajić (broj parceli: 232/4) tamo gradi obiteljsku kuću i zaprl je taj put (broj čestice: 287) kega i sada djelomično koriste judi z Starega grada i Tumpić. Nastavak tega spornega puta (broj čestice: 1915/3) radi gradilišta se smanjeno koristi.

Isto to gradilište već treće leto naružuje javnu cestu Učka – Matuji, a skupa z ten naružuje i prilaz samemu Staremu gradu va Leprince.

Gradilište na javnen pute pul Tumpić
Vidimo kako si neki mještani zimaju za pravo zapirat puti i naočigled seh ki onuda pasuju pušćat za sobun neuredna gradilišta pul javneh cesti.

Zameritali su se tri metle.

 

Akcija MO Veprinac za uređenje rasvjete na prilazu u Veprinac


Akcijom MO Veprinac g. Železnik i HEP Opatija je uredio rasvjetu koja je desetljećima nedostajala na potezu prilaza u dužini od 400 m od raskršća za Vedež do ulaza u Stari grad Veprinac. Uređena je i očišćena šuma oko stupova pa se time otvorila slika pravog prilaza Veprincu. U dogledno vrijeme se priprema i uređenje pločnika što bi šetačima kojih ima dovoljno, a bili bi prezadovoljni i gosti Starog grada koji bi imali osjećaj da ulaze u uređeno područje, u mjesto bez graje, smeća i porušenih kuća.

Nova rasvjeta duga 350m

Je moguće da se more prošećat uz cestu prema Vedežu ili sproti butige. To je kako va Opatije. Da su tu i pločniki imeli bi sve tri medaje. Čestitke MO Veprinac ki brine za svoji judi.

 

Opasna pješačka zona va centre Tumpića


Z Butigi a sprotu staremu grade ,školi i vrtiću gre se bez zebri i pločniki a na dele od 30 m i bez ograde ča je opasno najprej za vrtičari.Opasna dubina je 2-5 m. Zebra fali i na gornjem delu zavoja.

Molimo se ki tamo hode saki dan da se pripaze.

 

 

 

Vrt ljekovitog bilja: Pod lipom – Tumpići 16

Biljke su dio nas, odnosno mi smo dio njih

Na adresi Veprinac Tumpići 16 formiran je dio okućnice sa ljekovitim biljem.Uz postojeći  bijeli put koji se proteže  do Plovanskog dola i ostalih planinarskih pravaca ovaj vrt sa ljekovitim biljem  predstavlja točku za odmorište i razgovor o samoniklom bilju.

Bavljenje uzgojem ljekovitih trava čine nas bogatijim i zadovoljnim a prijenos znanja na namjernike i posjetioce stvara se društo zaljubljenih u zelenilo.Pokušaj da se znanje prenosi i na najmlađe je za nas i pionirski posao ali se zdušno trudimo da u tome uspijemo.

Danas se preferira uzgoj ljekovitog bilja bez korištenja umjetnih gnojiva i insekticida (biološki uzgoj ili biodinamički uzgoj) ili sakupljanje na ekološki čistim područjima kako bi se izbjegli štetni učinci zagađenja, a kontrolirano branje, čuvanje i prerada bilja, osigurava zdravstvenu ispravnost i sigurnost bilja.Upravo ovaj vrt sa 250 različitih i bezbroj poznatih domaćih biljaka potencijalno mjesto za školu u prirodi što je bila i osnovna ideja na početku sadnji biljaka.

Biljke su donijete sa Učke izabrane po ključu ljekovitosti i posebnosti,Možete pogledati divlje biljke i dobavljene iz rasadnika .Očita je razlika pase treba držati divljih sorti.Na našem području možete naći i tri od pet poznatih vrsti veprine.

Bilje je posloženo u 25 manjih gredica birajući srodnost i podudarnost među biljkama.Biljkama koje traže hlad  omogućena je sadnja od voćkama i bambusima.Posebnost je i probna sadnja camellie sinensis koja je (čajevke) koja će pokazati mogućnost sadnje veće parcele za proizvodnju zelenog čaja u hrvata.

Vrt sa ljekovitim bilje,te berba divljih jedinki stvara osnov za proizvodnju i razvoj autohtonog priizvoda.dosad je razvijeno 30 proizvoda na temu Veprine i lokalnih biljaka sa okolnog područja  od 500-1300 m visine.

Vodi se briga o kukcima i životinjama u vrtu

Najvaznija je briga za mlade i šetače kojima je pripremljen edukacijski program u vidu predavanja školovanih predavača i prezentacija sadnji i održavanja bilja.Posebna pažnja se daje na determinaciju i korist svake jedinke za pojedine vrste bolesti i fitoterapije kao najstarije grane medicine.

 

Kružna edukacijska staza ljekovitog bilja oko Veprinca

Vrt ljekovitog bilja je samo dio cjelovite priče na šetnici koja kreće sa autobusnog stajališta u Tumpićimai ima sljedeće

Dionice:

  • Veprinac  autobus Centar Tumpići  dolazak  iz Matulja,Opatije i Rijeke
  • Staza veprine-edukaciska staza 700 m                45 min
              Pregled samoniklih biljaka  veprine uz stručno vođenje (odmor 15 min)
  • Vidikovac Brituh  pogled na Kvarner i Opatiju     30 min
              Vidikovac sa najljepšim pogledom na KVARNER (519 m)
  • Lokvina –staro pojilo   300 m2                              30 min
              Ostaci kamenog okruglog pojila i izvora pitke vode  datirano iz 15 st.
              Vodeno bilje uz vodu i hladovinu
  • Zagrad – povijesno naselje                                    30 min
              Prolaz kroz naselje starih stambenih objekata ,kamene gradnje
  • Plovanski dol – šuma maruna    1200m                45 min
              Prolaz kroz uređenu šumu maruna sa organiziranim vodićem
              Bilje pod marunima,gljive
  • Pod lipom -Vrt ljekovitog bilja  600 m2                    30 min (odmor 15 min)
              Odmorište za grupe sa predavanjem i razgovorom o ljekovitim biljkama ovog kraja
  • Veprina 519 Prerada ljekovitog bilja                   30 min
              Za grupe organiziramo ponudu sa degustacijom zdrave hrane od samoniklog bilja
  • Autobus Centar  Veprinac Matulji-Opatija-Rijeka

 

Upiti i organizacija oko Kružne edukativne staze Veprina:

Veprina 519,  Rajko Ukić 098305395 rajko.ukic@3tcable.hr

Predavači

Zdenka Klanjac Ukić, fitoterapeut

Vodiči

Registrirani planinarski vodići

 

Uvid u korištenju bilja u ljekovitosti za nas

Tvari važne za učinak biljke često puta se nalaze samo u jednom dijelu biljke pa se upravo taj dio koristi kao biljna droga, a da bi iz biljke iscrpli djelatne tvari najčešće je potapamo u vodu. Ljekovito bilje danas se primjenjuje u različitim farmaceutskim oblicima: vodene iscrpine biljnih droga (infuzi, dekokti, macerati), etanolne iscrpine (tinkture-biljne kapi), uljni macerati, sirupi te kapsule i tablete.

Važno je naglasiti da se pojam biljna droga u farmaciji odnosi na osušene i usitnjene dijelove biljke (cvijet, lat. flos; list, lat. folium; nadzemni dio biljke – zelen, lat.herba; kora, lat. cortex; korijen, lat.radix, plod, lat. fructus ili semen) koji se zatim koriste u fitoterapiji, dakle to nije opojno sredstvo.

Hranilište za ptice i HOTEL ZA BUBE (Biljka angelika visoka preko 2,5 metra)

Maline

Ovisno o tome koju biljnu drogu koristimo, razlikujemo različite načine pripreme uz pomoć vode kao otapala:

  • Cvjetove i listove koji su mekši biljni dijelovi, pripremamo kao oparke, infuze – npr. cvijet nevena, list koprive;
  • Nadzemne dijelove stabljike u cvatu pripremamo kao infuze – npr. stolisnik ili preslicu;
  • Plodove ili sjemenke, npr. komorač također pripremamo kao infuze.

Infuze pripremamo tako da biljne droge prelijemo kipućom vodom i pustimo da odstoje poklopljeni 10 –20 minuta, zatim se procijede. (infuzi su ono što inače u svakodnevnom životu nazivamo čaj)

  • Kore, korijenje i podanci koji su tvrdi biljni dijelovi, pripremamo kao uvarke, dekokte jer je potrebno dulje vrijeme da voda prodre u unutrašnjost i ekstrahira ljekovite sastojke – npr. kora hrasta, korijen maslačka.

Dekokte pripremamo tako da biljne droge stavimo u hladnu vodu, prokuhamo 10 minuta te pustimo da odstoje poklopljeni 20 minuta, zatim se procijede.

  • Neke biljke zahtijevaju poseban način pripreme kako se na visokoj temperaturi ne bi uništili određeni sastojci koji su vrlo korisni, npr. biljne droge sa sluzima kao što je korijen bijelog sljeza, ili pak da se izbjegne otapanje neželjenih sastojaka npr. imela. Takve biljke pripremaju se kao macerati.

Macerate pripremamo tako da biljne droge maceriramo u prokuhanoj, ali ohlađenoj vodi na sobnoj temperaturi kroz najmanje pola sata do sat vremena, ponekad i 12 sati, ovisno o biljci. Zatim se procijede, a prije pijenja lagano zagriju.

  • Tahebo čaj ima specifičan način pripreme. Za pripremu čaja koristi se destilirana voda. Čaj se mora kuhati u staklenoj posudi. Za miješanje koristi se staklena ili plastična žličica, a za cijeđenje plastično cjedilo ili gaza.

U 300 ml destilirane vode stavimo 1 čajnu žličicu tahebo čaja, kada zakipi kuhamo 5 minuta, a zatim još 20 minuta na laganoj vatri. Nakon toga pustimo čaj da stoji dok se talog ne slegne i procijedimo.

Suvremena fitoterapija je savršen spoj tradicijskih iskustva i rezultata moderne znanosti. Danas je uglavnom poznat kemijski sastav glavne djelatne tvari, a samu primjenu ljekovitog bilja treba racionalizirati i prepustiti stručnjacima, što je naročito važno kod kombiniranja ljekovitog bilja te uzimanja s drugim lijekovima

 

Škole u prirodi

Škola u prirodi  (za grupe do 20 osoba)

Program:

  • Škola u prirodi za predškolski odgoj                                                45 min
  • Škola u prirodi za školski odgoj 1 – 4.razred                                    90 min
  • Ostali i starije osobe                                                                        90 min

Teme:

  • Samoniklo bilje Angelika-Žednjak
  • Bio vrt ,uzgoj i održavanje
  • Zajednički uzrast biljaka
  • Hotel za bube

Posjeti :

  • Ljetni termini: radnim danom 9-12h, vikend 10-15h
  • Zimski termin: 9-12h
  • Termini po dogovoru

  • Upiti i organizacija: Veprina 519,  Rajko Ukić – mob: 098 305 395, e-mail: rajko.ukic@3tcable.hr
  • Predavači: Zdenka Klanjac Ukić, fitoterapeut
  • Vodiči: Registrirani planinarski vodiči

Veprinački zakon

Pod trijemom crkve sv. Ane su se onde sedeći p(očtovani) i razumni muži, župani i starci rečen(oga kaštela) Veprinca potpisali pod tekstom Veprinačkog zakona iz 1507. godine. – ovim su zakonom, pisanim glagoljicom, bili uređeni društveno-pravni odnosi.

Kapela sv. Ane iz 1442. godine ili veprinačka Sikstina

Listovi Veprinačkog zakona čuvaju se u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosi. Tekst je sačuvan i u Liber Communitatis Veprinatii, a pripremio ga je između 1731. i 1739. godine veprinački kanonik Anton Cora. Taj je tekst konzultirao i veprinački kapelan Jakov Volčić (1815.-1888.) uspjevši ga 1851. godine prepisati na latinicu.

Kapela sv. Ane. Uz stari put za Učku, unutar zidina nekadašnjeg veprinačkog kaštela, podignuta je drevna kapela sv. Ane s trijemom pred ulazom (lopicom) i zvonikom na preslicu s jednim zvonom. Na vanjskome zidu uklesana je godina 1442., a uz nju stoji i grb plemića iz Kršana čiji su inicijali Mx Ch. Na zaglavnom kamenu portala stoji grb tadašnjih veprinačkih vladara iz roda Wallsee / Favalića. Kapela sv. Ane je oslikana crtežima iz 15. stoljeća. Među ugrebencima (grafitima) uparane su na zidu svetišta godine 1442. kad je kapela podignuta te 1562. kad je posvećena.

 

500. OBLJETNICA VEPRINAČKOG ZAKONA

U Veprincu se, gdje je u 16. stoljeću gotovo 50 posto muškog stanovništva bilo pismeno, do 18. stoljeća pisalo glagoljicom. Zakon je pisan jezikom bliskim karakterističnoj mjesnoj čakavštini, kojom prevladava ekavski refleks jata, uz znatan udio ikavizama.

  • Vrijednost: 2,70 HRK
  • Dizajn: Hrvoje Šercar, slikar i grafičar iz Zagreba
  • Veličina: 29,82 x 48,28 mm
  • Papir: bijeli, 102 g, gumirani
  • Zupčanje: češljasto, 14
  • Tisak: višebojni ofset
  • Tiskara: Zrinski d.d., Čakovec
  • Datum izdanja: 10.2007.
  • Naklada: 200.000
  • Vrsta: P
  • Datum: 2. listopada 2007.

Marka je izdana u arku od 20 maraka, a izdana je i prigodna omotnica prvoga dana (FDC).

 

1 2 3 … 9