Šetnica br 3 : Edukacijski staza ljekovitog bilja PUT LEPRINE

Uvod u projektni zadatak

Edukacijska staza ljekovitog bilja PUT LEPRINE (Staza veprine)

Prijava  Lag u Tera liburna , Grad Opatija

Naziv projekta / projektne ideje :Prilazna zapadna staza u mjesto Stari grad Veprinac

Crkve Sv.Jelena (Centar)   –    Crkva Sv.Marija(Stari Grad)
Akronim Edukacijska staza ljekovitog bilja  PUT LEPRINE (Staza veprine)
Predlagatelj projekta Društvo prijatelja Grada Veprinca i Učke,  Ukić  Rajko ,

I  Veprina 519 Zdenka Klanjac Ukić
Kontakt osoba Vod projekta Rajko Ukić  mob:098305395 Društvo prijatelja grada Veprinca i Učke
Potencijalni

partneri

 Grad Opatija, Društvo prijatelja grada Veprinca i Učke,Udruga KD Leprinac, Turistička zajednica Opatija , Park prirode Učka, Udruga Kamelija ,PD  Opatija, MO Veprinac,L A G Tera Liburna

Područna škola Veprinac,Veprina 519
Pozadina projekta – problematika
    Ruralni turizam, kao značajan element održivog turističkog – ekonomskog i razvoja ruralnih područja, nailazi na sve veće razvojne poteškoće u svom razvoju, dok se istovremeno na strani turističke potražnje iskazuje sve značajniji interes za ovakvim oblikom turizma.

Ovaj idejni  dokument ukazuje na osnovne pokušaje u području razvoja ruralnog turizma, a ujedno predstavlja i pokušaj da se stvore smjernice donošenja strateškog  plana razvoja generalnog projekta   :    REVITALIZACIJE  GRADA VEPRINCA.

 Planovi razvoja Mjesnih područja Veprinca i Učke doneseni  su 2018,2021  doneseni su i ovjereni od strane MO Veprinac Učka

Pješačke staze-puti.  Na prostoru iznad Opatije nalazi se staro gradsko središte koje je nekad predstavljalo središte kulturnih i životnih zbivanja.Stari napisi govore o povijesnoj vrijednosti Veprinca na široj razini uz Kastav i Mošćenice koji su dominirali ovim krajem.Danas je Veprinac najzapušteniji krajolik,  čak je stara jezgra Veprinca sa 12 objekata djelomično

zanemarena: Nekoliko kuća je nastanjeno ali se sustavno ne vodi briga o ovom jedinstvenom jezgru nekad glavnim središtem Opatijskog područja.

Ka samom središtu starog grada Veprinca vodi danas cesta dijelom asfaltirana a dijelom popločena granitnim kockama.Vozilom je moguće ući među prve redove kuća a do groblja se dolazi asfaltiranim uskim putem. Ranije se do naselja na vrhu brijega sa 4 crkve na Brituha ,tako se zove najviši vrh ,vodile staze koje i danas stoje  ali neupotrebljene , dobrog oblika –kamene skale sa urednim  bočnim kamenim  zidovima.

Na četiri strane vode te staze: prema groblju ,prema Vedežu i Zagradu,prema Tumpićima i Učki; prema Opatiji i Voloskom te prema Lanišču i Istri.

Večina ovih staza je sasvim zapuštena ili  djelomično prohodna.
Ciljevi projekta
Idejna osnova       Započeti sa uređenjem ovih pješačkih staza koje se danas vrlo malo koriste ali predstavljaju povijesna arhitekturna rješenja  iz doba srednjeg vijeka.Predstavljaju bogat krajobraz i kulturološku sredinu nekadašnjeg stambenog kompleksa a sa budućim restauratoskim zahvatima staze će dobiti stari sjaj i turističku

oznaku.

Zapadnoj stazi koja je puna samonikle veprine (Ruscus aculeatus L), treba dati sadržaj, turistički je valorizirati, oplemenititi ponudom pregleda za ovo područje značajnom ljepotom kraškog ,mediteranskog i ostalog ljekovitog bilja.Izborom bilja i kultiviranom sadnjom posebnih biljaka dobio bi se edukacijski park-staza sa proširenim uređenim površinama na više mjesta.

 Izraditi čitav niz pratečih zahvata te je prikazati turistima kao stazu ljekovitog bilja-PUT LEPRINI  prema slijedečim poglavljima;

: Prostor  :Za razliku od muzejskog postava gdje su prirodnine izdvojene iz svog okoliša i samo djelomično izložene u vitrini, na poučnoj Stazi Veprine izloške tj bilje je moguće dodirivati i doživjeti u neposrednom prisnom kontaktu s okolišem

. Poučnim pločama posjetiocima se izravno ukazuje na značenje i vrijednost zaštićenog bilja što je ujedno i nužna pretpostavka za njihovu zaštitu. Predstavljanjem ove baštine u prirodi, obogaćuje se i sadržaj turističke ponude. Staza Veprine odabrana je za poučnu stazu zbog svoje geomorfološke posebnosti postojećih zidića,kamenih klesanih skalinića, te mogućnosti korištenja već postojećih staza koje su se koristile za prilaz svetištima i Komunšćici. Na popularan način na stazi će biti  prikazane zaštićene biljke ovog kraja,.

Uz geomorfološke fenomene, na stazi su predstavljene ornitološke i vegetacijske jedinstvenosti ,zaštićene vrste iz popisa crvene knjige te zanimljivih biljaa koje rijetko srećemo.Staza je u većem dijelu u hladovini ,pod sjenom šumovitog krasa.

Dužina staze iznosi 320 m koja je podijeljena na 10 točaka koje se dodjeljuje korisnicima .

Korisnici su udruge,škole, vrtići i udruženja koja se bave prirodom – članovi sade bilje na  svojoj  točki ,održavaju i koriste zajednički ulaz i točku 1 za predavanja  u stazu Veprine.

Vrijeme potrebno za obilazak oko 20 min i  20 min za predavanje o bilju.

Vlasništvo područja Staze veprine je u cijeloj dužini vlasništvo Grada Opatije KO Stari grad

 

Biljke:  Novi trendovi  uređenja poučnih staza ljekovitog bilja upućuju na mogućnosti primjene autohtonih biljnih vrsta čak i na reprezentativnim gradskim prostorima oponašanjem prirodnog biljnog pokrova. Autohtone biljne vrste bolje su prilagođene uvjetima staništa, a njihovo održavanje je jeftinije. Njihovom primjenom doprinosi se očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti, što je značajno jer se ponekad radi o prirodnim staništima, ugroženim i zaštićenim biljnim vrstama.

Područje veprinštine bogato je samoniklom oštrolisnom biljkom a nađeni su i samonikle širokolisne jedinke,te će edukaciska staza biti nastavak krajobrazne površine Veprinca i okoline.

Ugrožena vrsta širokolisna veprina, Ruscus hypoglossum . U prirodi je na većini staništa ugrožena zbog toga što je cvjećari skupljaju kao zelenilo za aranžmane. Radi se o vrlo dekorativnoj vrsti pogodnoj za sadnju na zasjenjenim mjestima kako u vrtu tako i na  zelenim    gradskim  površinama.

U prirodi je ugrožen velik broj biljnih vrsta od kojih mnoge imaju važnost u hortikulturi odnosno općenito proizvodnji usjeva. Ukoliko je razlog ugroženosti biljne vrste eksploatacija u ekonomske svrhe, oblik njene zaštite bio bi i komercijalni uzgoj. Jedna od samoniklih ukrasnih biljaka koja se kod nas, iako je zakonom zaštićena, u prirodi iskorištava za potrebe cvjećarstva je širokolisna veprina (Ruscus hypoglossum L.). Premda se radi o vrlo dekorativnoj vrsti, njena primjena kao vrste za rez ali i za sadnju na gradske zelene površine kod nas je onemogućena, između ostalog, i nepostojanjem domaće proizvodnje.

Korištenjem postojećih resursa kulturne i povijesne  baštine, kombinacijom tradicionalnih djelatnosti, omogućili bi se novi turistički sadržaji i proširila predsezona  a uz ostalu gastronomsku i drugu ponudu spojilo zaleđe LAG-a s obalnim dijelom kroz tematsku izložbeno ,edukativnu stazu.

 

Specifični ciljevi

 

Ideja je promovirati kao prepoznatljivi brend pored Veprinca Starog Grada i BILJKU VEPRINU  za nositelja aktivnosti cjelovitog stanovništva ovog kraja u razvoju turističke promocije te  razvoju proizvodno i poljoprivredne aktivnosti Zaleđa Opatije i šireg područja podno Učke.

1.    Leprinačka  leprina( lokalni naziv), zvana bodljikava veprina ili kostrika (lat. Ruscus aculeatus L.) je osnovna biljka kojoj je potrebna potpuna obrada  biološko analitička  svojstva i geomorfološka istraživanja te  svrstavanje biljke našeg područja u red prostorne zaštite .

Za ovo istraživanje uvoditi Poljoprivredne fakultete ili   Institut poljoprivrede i turizma iz Poreča koji mogu izdati potrebne ocjene tj certifikate izvornosti .

Odrediti karakteristična područja područja zaleđa Opatije gdje postoje nasadi ove biljke,istražiti i uzeti prve uzorke biljaka u različitim god.dobima.

Analizirati različitost biljaka zbog utjecaja klime,tla i položaja.

2.Uključiti od 5 do 10 obrtnika i Opg iz lokalne sredine, stanovništvo Starog grada Veprinca kao sudionike stvaranja ove staze ljekovitog bilja.

3.Izbor većine vrsti  veprine kao rariteti samoniklog bilja te izbor rijetkih i zaštićenih biljaka iz ovog kraja cilj je ovog zaštićenog područja –staze veprine

4.Stazu uvesti u vodiće planinarskih puteva ,u zaštićena područja ljekovitog bilja.

Evidentirati bilja u registar  zaštičenih biljaka.Stvoriti poslovni odnos sa Parkom prirode Učka radi zajedničkih ciljeva.

5.Uključiti ostala prirodoslovna društva,područnu školu Veprinac , vrtić Veprinac u stvaranju ove prirodne edukacijske staze  ljekovitog bilja.Pripremiti mjesto za školu u prirodi koja je i mjesto za posjetitelje i slušanje predavanja o ljekovitom bilju.

6.Ova akcija revitalizacije starih staza bi ujedno doprinijela revitalizaciji cijelog starog grada Veprinca

7.Pretvoriti u narednom periodu ekonomsko nezavisnu cjelinu te o tome izraditi studiju

isplativosti

 
Aktivnosti u projektu (usklađene na način da se mogu financirati i odgovaraju ciljevima)
 

  • Pripremiti dokumentacije i stvoriti turističku priču: Edukacijski put ljekovitog bilja Put leprine BR 3
  • Trasirati i izraditi projekt sanacije postojeće Zapadne  staze(zvane komunal sada put leprine
  • Izraditi plan tematskih šetnica i planinarskih puteva na početku Puta leprine na drvenom panou postavljenom 2019 god dimenzija ploča –  cca 1300×900 te 2  -600×900
  • Odrediti krajnju točku staze te postaviti ploču tip 2 300×600
  • Izraditi plan trava ,bilja i drveća uz put ljekovitog bilja,
  • Odrediti ljekovita autohtona  bilja za rasad uz  uzgoj sve tipove Ruscusa na putu leprini
  • Izraditi edukaciske ploče po trasi Izraditi oznake bilja.
  • Izraditi svjetlosne oznake ,sigurnosnu rasvjetu tipa solar sa senzorom za siguran prolaz po noći te na ulazima i zanimljivostima
  • Izraditi znakove zabrana
  • Izraditi nekoliko drvenih skulptura kao zanimljivosti po putu
  • Izraditi drvene klupe za tri odmorišta
  • Izraditi panjeve za sjedanje u” učionici” na početku puta
  • Građevine izvesti samo suhozidnom gradnjom a tlo  djelomično taracat kamenom na škalinima,Đepove -proširenja za sadnju bilja dogovarati sa eventualnim vlasnicima manjih dimenzija
  • U drugoj fazi uz glavni ulaz uzeti u najam zemljište za Mali park- vježbalište za djecu
  • Izraditi web, osmisliti promiđbu , dizajn plakata, suvenir
  • Tiskati flajere za put leprine
  • Izraditi video u promotivne svrhe
  • Tiskati i distribuirati plakate
  • Izraditi suvenire
  • Formirati edukacijske vrtove uz turističke puteve za   pregled i edukaciju

Kao što je točka 2.7 na  tematskoj šetnici Leprina i maruni – Vrt ljekovitog bilja Pod lipom, Te 2.8. Obrada bilja Veprina 519

  • Obavijestiti turističke agencije i druge dionike, stanovnike i agencije
  • Izraditi planove investiciskog i redovnog održavanja
  • Odrediti i  5 usputnih zanimljivosti: Crkvica Sv.Jelene,

Crkvicu sv Marije i svete Ane :Ulaz u Stari grad Brituh /vidikovac ispred crkve sv.Marka/te izraditi info ploče tip 2- 300x 600(900)

  • Izraditi planove posjećivanja sa vodićem biologom
  • Povezati se sa mogućim zainteresiranim suradnicima (Gradom Opatije,Turističkom zajednicom Opatije i MO Veprinac, Župom,školom, ugostiteljima, iznajljivačima OPGovima, susjednim MO,Parkom Prirode Učka
Trajanje projekta Izrada projekta 3 mjeseca ,izgradnja 6 mjeseca
 Proračun projekta 55.000.00 eu    /

 

Iz povijesti Veprinca

Veprinac je srednjovjekovni gradić koji se nalazi na 519 metara nadmorske visine. Veprinac se smjestio na topografski sigurnom položaju za srednjovjekovnu utvrdu na prostorima kvarnerskih padina Učke. Prvi put se spominje u oporuci Huga Devinskog 1374., a u XV. stoljeću je bio upravno i posjedovno vezan u gospoštiju s Kastvom i Mošćenicama.

U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti čuva se ”Veprinački zakon” na glagoljici sastavljen 1507. godine. Mještani štuju Sv. Marka kao svog zaštitnika .

.Veprinac se uporno borio za svoju samoupravu i autonomiju.U Veprinačkom se zakonu ističe da veprinački sud je u potpunosti nezavisan od kastavskog suda i da se u Veprincu sudi i najtežim zločinima

Mjestom dominira crkva Sv. Marka, a pod bedemom je gradska loža i gotička kapela Sv. Ane (1442.) s trijemom (lopicom), kasnije neznatno barokizirana zidnim freskama, a uz cestu koja vodi na Učku barokna je kapelica Sv. Jelene.Cijela Veprinština je nekad imala 6 crkvenih građevina a danas se u samom središtu starog grada sačuvale tri.

Crkvica sv. Ana: je izgrađena van gradskih zidina. To je jednobrodna    crkvica s lopicom i zvonikom na preslicu, neraščlanjenog, ravnog začelja

. Na zaglavnom kamenu portala isklesan je grb, a u bočnom zidu ugrađena je  kamena ploča s grbom, glagoljskim natpisom i 1442. godinom. U unutrašnjosti, na sjevernom zidu uočeni su tragovi fresaka. U unutrašnjosti je šiljasti svod, a na bočnim zidovima su lučne niše.

Crkvica sv. Marije: prema obliku slična je crkvici Sv. Ane, te se vremenski također sa njom vjerojatno podudara iako izgleda da temelji ove crkvice su najstariji u Veprincu. Nalazi se u Starom Gradu.

Župna crkva Sv. Marka je srednjovjekovna građevina (na ulaznim vratima uklesana je 1572. god.) s odvojenim zvonikom, 1680. godine je obnovljena i potpuno barokizirana. Smještena je na malom, spram grada najuzvišenijem, akropolski obzidanom platou. Crkva i zvonik, te malo groblje, okruženi su zidom i ostacima fortifikacija.

S crkve potječe glagoljski natpis koji je oko 1900.-te, kao spolij, ugrađen u desni dovratnik novih podrumskih vrata na ”plovanskoj kući” (danas stambena kuća kbr. 2). Natpis je stajao nad glavnim vratima crkve. Na začelnom se zidu svetišta još vide najstariji građevinski elementi (prozorčić) koji upućuju na romaniku. Prema Kobleru gradnja župne crkve datira u 14. st., u vrijeme grofova Devinskih, kada župnu crkvu Veprinca daje izgraditi i Elizabetta Ana Stell Devinska koja je u Veprincu živjela, te je 1405. pohranjena u riječkoj katedrali.Crkva je bazilikalnog tlocrta sa svetišem ravnoga začelja, uz koje je smještena sakristija. Pročelje je ukrašeno dekoracijama klasicističkog duha, te je iznad portala natpis koji svjedoči o posljednjoj obnovi crkve 1849. godine. U crkvi su renesansno – barokne korske klupe rustične obrade, kao značajan Zirerov primjerak drvorezbarstva. Odvojeni korpus zvonika rastvoren je na posljednjoj etaži.

Crkvica sv. Jelene: prema obliku slična je crkvici Sv. Ane no novijeg je datuma. Nalazi se kraj javnog igrališta na račvanju ceste za Stari Grad Tumpići

  • Brituh: to je vidikovac iz kojeg se može uživati u predivnoj panorami kvarnerskog zaljeva. Vidi se od Kraljevice pa do otoka Cresa. Na Brituhu su izloženi srednjovjekovni kameni stol ili oltar i ostaci maslinovog toša. Jednom su se tu nalazile dve bombarde za kontrolu male lučice gdje se danas nalazi kupalište Slatina u Opatiji. Danas je u planu grada Opatije renovirati ovo mjesto

Gradska vrata

Od nekadašnjih gradskih utvrda sačuvana su samo neobična gradska vrata s tri otvora u sklopu zgrade komuna, “Komunščice”. Kroz gradska vrata prolazi široki, kamenom popločeni put, koji se račva unutar naselja i vodi kamenim stubama prema najvišoj točki mjesta gdje je smještena župna crkva sa zvonikom.

 

O BILJCI  VEPRINI

Veprina oštrolisna   –   (lat.Ruscus Aculeatus L.)   iz porodice  Ljiljana,  u narodu je   poznata još pod nazivima   ježevina, metlika, oštrolisna kostrika, veprinac.

Oštrolisna veprina je višegodišnji  zimzeleni   grm, naraste do metar visine, a u povoljni jim uvjetima i nešto više.Voli zasjenjene  položaje, te je u tim pozicijama nalazimo  u većim biljnim zajednicama, po primorskim šumama i šikarama. Idealno joj je stanište  od 300m  – 500 m nadmorske visine, mada nema određene granice. Ova biljka ima zašiljene i vrlo bodljikave lažne kožnate listiće (filokladije). Stabljika je jaka , drvenasta. Cvjetovi su sitni i neugledni, zelenkastobijele boje. Plod je crvena boba s dvije sjemenke.

. Po spolnosti  veprina je dvodomna biljka, ima muške i ženske cvjetove.Cvate u rano proljeće. U prošlosti ljudi su koristili biljku za razne  namjene. Biljka je ljekovita  (korjen), prehrambena i ljekovita (mladi izdanci u proljeće) i nadzemni dijelovi( korisni i ukrasni predmeti pri  svakodnevnoj upotrebi ) , sjemenke (nekad su se koristile kao surogat za kavu) .

Veprina širokolisna , mekolisna  – (lat.Ruscus  hypoglossum L.) iz porodice Ljiljana, u narodu je poznata pod imenom , Jezičnjak, zalist.

Mekolisnu veprinu nalazimo u manjim skupinama, u sredozemnim , brdskim bukovim šumama na humusnom tlu, male kiselosti, ali raste i u grabovim i kestenovim šumama na silikatima. Zbog ljepih listova i crvenih plodova, ona je i omiljena ukrasna biljka pa se uzgaja i u vrtovima i  parkovima. U prirodi je ugrožena, pa  je stoga strogo zaštićena, nalazi se i  na popisu u Crvenoj knjizi.

Mekolisna veprina neobičan je zimzeleni polugrm, prizemna trajnica, puzava korjena, visoka do 30 cm. Ogranci stabljike preobraženi su u neprave listove, filokladije na kojima su zakržljali listići, u čijem se pazušcu u doba cvjetanja pojavljuju cvjetići. Filokladiji su eliptični do kopljasti i šiljasti, ali bez bodlje.

Dugi su 5-10cm, široki 2-4cm. Kožasti su, ali mekani, s uzdužnim žilama.Listići su na filokladijama ljuskasti, kopljasta oblika, dugi oko 1,5 cm.Cvjetići se razvijaju u pazušcima listića, po 3-5 zajedno. Sitni su i neugledni, vjenčić im je zelenkastobijel, a ima 6 odvojenih latica. Muški  i ženski cvjetovi na istoj su biljci. Cvate u aprilu i maju. Plod je mesnata jarkocrvena boba, promjera oko 1 cm.

Ljekovitost ima kao i bodljikava oštrolisna veprina.

Veprina uskolisna  –  ruscus Hypophyllum L/ Ital Ruscus/ –   je poznata kao omiljena ukrasna biljka, zbog svog veoma atraktivnog izgleda bilo da raste usamljeno ili u skupinama.Samonikle u prirodi baš ne nalazimo u većim zajednicama, zato se ona u Evropi i u svijetu uzgaja. Zastupljena je kao sadnica za dekoriranje luksuznih interijera  i eksterijera,  a naročito je prisutna u cvjećarstvu kao sastavni dio svečanih ukrasnih aranžmana, kod vjenčanja i drugih svečanosti .

Ital ruscus –  je višegodišnja zimzelena biljka koja naraste i do 1m visine sa granama koji se  uspravno dižu u sredini a bočne se grane većinom povijaju prema zemlji.Kao i kod oštrolisne veprine iz korjena se nepravilno granaju neravne stabljike, tanje su i nježnije pogotovo prema vrhu biljke. Iz pojedinačnih grana se bočno granaju manje grančice nasuprotno raspoređene u nepravilnim razmacima, a isto su tako nanizani i listići kojih ima 5 do 6 po grančici.Listići su lancetasto izduženi, svi su podjednaki i pravilno dužno isprugani, sjajni. Na vrhu pojedinačne grančice u pazušcima listova pojavljuje se cvijet u proljeće, bijele do žućkaste boje. Na  njegovom se mjestu u jesen pojavljuju jedna do dvije crvene bobe. Po spolnosti biljka je dvodomna.

Unutar opni bobe sadrže po dvije sjemenke. Korjenje ovog  Ruscusa je   isprepleteno, raste 20 do 30 cm u dubinu i širi se na sve strane.

U prirodi ili u kultiviranim nasadima gotovo je uvijek  nalazimo u zasjenjenim položajima jer ona ne voli mnogo sunca. Traži dobro plodno zemljište i vlažno propusno tlo.

Ostalo ljekovito bilje

Oko  staništa  gdje nalazimo veprinu nalazimo i mnogo drugih samoniklih i vrijednih biljnih vrsta, kako za oku ugodno okruženje tako da nam pomognu  u prehrani i održavanju svog zdravlja.

Tako razlikujemo samoniklo bilje koje se koristi u prehrani kao npr: divlje povrće,  šumsko voće i drugi jestivi plodovi, biljke s jestivim podzemnim  dijelovima,  čajno bilje, začionsko bilje i razne ukrasne  cvjetnice. Na području Veprinca nalazimo osim većih biljnih zajednica veprine i ove biljke:

Kopriva u nekoliko  raznih vrsta, šumska jagoda, divlja kupina, bijeli  glog  , šumska mišjakinja,  zvončići , razni kaćuni, crnu bazgu, šparožinu, tetiviku, medvjeđi luk, više vrsta trputaca, maslačak, čičak, podbjel, razne metvice, matičnjak,  komorač, steža,

divizma,  mali zimzelen, neven, petoprsta, tušt, majčinu dušicu, mažuran, divlju mrkvu, divlju repicu, troskot, stolisnik, cikoriju- vodopiju, dubačac,  jelenak,  crni sljez, kozja brada,  slezenice, paprati, i mnoge druge.

Od posebnih biljaka čajevki uzgojili bi posebnu Camellie sinensis koji bi bio nastavak priče o kamelijama  iz obližnje Opatije,za čiji uzgoj se ovaj ambijent upravo traži.

Cvijetnice.

Nalazimo i dosta cvjetnica, najpoznatije su: visibaba, ciklama, jaglaci, kukurijeci, ozimice, šumarice, ptičje mlijeko,  šafran, ljubičice, maćuhice, karanfilići, divlja kamilica, tratinčica i druge.

Biljke iz crvene knjige

Uz  mekolisnu- širokolisnu veprinu, te uskolisnu veprinu ima dosta biljaka koje imaju posebnu zaštitu i brigu zajednice.

Neke od njih su velecvjetni kukurijek, jetrenka, neke paprati, visibaba, ciklama..

božikovina,encijan,gavez,rosika,makovica,sirištara,ljiljan zlatan, likovac,drijemovac

biljke sa Učke itd

Drveća

Oskoruša,Jarebika,Mukinja,Brekinja,Divlja kruška,Divlja jabuka,Dunjarica  i Rašeljka

Planika-Muginja

Kao što je rečeno u predhodnim stavcima  s većinom ovih biljaka može se započeti

ovaj edukaciski park-put

 

Put   L e p r i n i

 

Predano u Grad Opatija

Verzija 1 .2016
Verzija 5 .2021
Verzija 6 .2023

 

Za Društvo prijatelja Grada Veprinca i Učke

 

Rajko Ukić vr