Vrste i kultivari
Naziv biljke. Biljka pripada porodici Liliceae – ljiljana, podrazred Lilidea. U ljekarni je možemo naći pod imenom Radix Ruscus, a u narodu se koriste još nazivi oštrolisna kostrika, oštrolisna veprina, ježevina, metlika u Sloveniji, u Srbiji susrećemo slične nazive kao koštriš, kostrika, veprinac, šimširka, divlji šimšir, trnobor, lepren, kataroška. Engleski naziv je Butcher’s broom, njemački Mausedorn, Stechender Mausedorn, talijanski Pungitopo, Ruscolo Pungitopo, španjolski Rusco.
Vrste. Kod nas i u svijetu nalazimo mnoge vrste veprine koja je već prema klimatskom i geografskom području na neki način specifična i prepoznatljiva ljudima tih krajeva pa ih tako razvrstavamo na Hard Ruscus, Ruscus Aculeatus sa svojim kultivarima Christmas Berry i Elisabeth Lawrence, Colchicus – Ruscus, Ruscus Hipoglossum,Ruscus Hipophylum –sa svojim kultivarima: Izrael Ruscus,Ital ruscus , Cadophylls mc, Racemosus i mnogo drugih.
Staništa. Po izgledu veprina je trajnica tj. višegodišnja zimzelena biljka koja naraste i do metar visine, a neke vrste su i znatno više, zavisno od vrste tla i položaja. Voli zasjenjene položaje, hladovine, tako da je često nalazimo u većim biljnim zajednicama po primorskim šumama i šikarama. Najviše se nalazi na nižim nadmorskim visinama, idealno stanište joj je od 100– 700 m, iako nema strogih granica.
U Hrvatskoj je nalazimo uz južne rubove istarskog poluotoka, po otocima, Dalmatinskoj zagori, u Gorskom kotaru te u Hrvatskom zagorju i Slavoniji, u Hrastovim šumama blizu riječnih tokova.
Isto tako, nalazimo je i u Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, na tim za nju povoljnim klimatskim staništima. U svijetu je nalazimo u južnoj i srednjoj Europi, u sjevernoj Africi, u Aziji koja gravitira prema Mediteranu, te u južnim područjima sjeverne Amerike.