Planinarske staze i šetnice

Opatijska planinarska obilaznica

Posljednjih su godina planinarska društva iz Opatije i Lovrana, u suradnji s Gradom Opatijom i Javnom ustanovom „Park prirode Učka“ (dalje: JU „PP Učka“), učinila mnogo za popularizaciju planinarstva na Učki. Očišćeni su zarašteni putovi koji vode iz opatijskog primorja u zaleđe Učke, obnovljene su markacije, postavljeni su novi pregledni zeleni putokazi (za turiste), klupe za odmor i obavijesne ploče. Planinarsko društvo „Opatija“ (dalje: PD „Opatija“) stavilo je ponovno u funkciju zaboravljenu pješačku stazu iz središta Opatije do Planinarskog doma „Poklon“, kojim upravlja, a JU „PP Učka“ otvorila je nekoliko edukativnih staza. Te pojačane aktivnosti pridonijele su porastu broja ljudi koji se kreću obroncima Učke.

Za svoj 60. rođendan PD „Opatija“ napravilo je korak dalje počevši intenzivno raditi na povezivanju jednim jedinstvenim putom svih vrhova koji okružuju Opatiju. Tako je nastala Opatijska planinarska obilaznica (dalje: OPO), koja ima petnaest kontrolnih točaka (dalje: KT) i obuhvaća deset vrhova u masivu Učke i Ćićarije, a to su Veprinac (crkva Sv. Marka), Orjak, Majkovac, Zvoncev vrh, Budišinac, Brložnik, Orlove stijene, Crkveni vrh, Vojak i Pećnik. OPO je osnovana s ciljem da promovira manje poznate vrhove u opatijskom zaleđu, pa među njima ima i onih koji su prvi put markirani. Osim vrhova OPO obuhvaća i Planinarski dom „Poklon“, Lovačku kućicu „Brdo“, atraktivan slap Rečinu te naselja Opatiju i Poljane. Na svim KT-ima postavljeni su metalni pečati, a na većini vrhova metalne kutije. Na KT‑ima nema jastučića za žigove pa treba ponijeti vlastiti. Pri vrhu svakog žiga nalazi se oznaka OPO‑a, ispod nje piše nadmorska visina KT-a, a na dnu i njezin naziv.

Žigovi vrhova imaju oblik trokuta, a žigovi ostalih KT-a oblik kvadrat.

OPO je duga 45 km, uključuje 15:30 sati hoda, a može se proći za dva dana hoda, s mogućnošću noćenja u Planinarskom domu „Poklon“, koji je planinarima otvoren vikendom i praznicima. Vrijeme prolaska nije ograničeno. Planinari koji vrše obilazak u etapama mogu se približiti pojedinim KT-ima koristeći se autobusnim vezama prema Veprincu, Poljanama i Poklonu.

OPO većim dijelom zalazi u granice Parka prirode „Učka“, a u Vodiču i dnevniku (dalje: Dnevnik) navedeno je u opisu puta kada se ulazi u područje PP-a i kada se ono napušta. Na terenu nema posebnih obavijesnih ploča koje na to upućuju.

OPO se odlikuje raznolikošću i kontrastima, svaki obilaznik pronaći će za sebe nešto zanimljivo. S jedne strane stoji nekoliko prvorazrednih vidikovaca (Vojak, Pećnik, Veprinac), dok su s druge strane šumoviti vrhovi bez vidika (Budišinac, Orlove stijene) zanimljiva reljefa. Na trasi OPO-a naletjet ćemo i na kraće stjenovite terene (Brložnik, Zvoncev vrh, Budišinac), gdje planinar treba pokazati spretnost, a najuzbudljivije će biti na dionici Brložnik – Orlove stijene.

Još više vještine potrebno je na atraktivnoj stazi uz kanjon Banine prilikom prelaska potoka. Ponekad ima dosta vode, pa treba preskakivati s kamena na kamen ili uzmaknuti sa staze, a može se desiti da je staza neprehodna (postoji zaobilazna varijanta). No ta ista staza može se bez problema proći u ljetnim mjesecima, kad je korito suho ili ima malo vode: umjesto žubora vode, slapova i brzaka uživat ćemo u tišini i debeloj hladovini.

Trasa obuhvaća nekoliko strmih dionica (npr. Poklon – Crkveni vrh, Vedež – Orjak), čak i jednu strmu dionicu bez „prave“ staze (Majkovac – Zvoncev vrh), zatim blage i zavojite dionice (Vedež – Majkovac, Tunel – Pećnik) kao i jednu potpuno ravnu dionicu (šetnica Poljane – Opatija), gdje će nas iznenaditi koliko dugo hodamo po istoj nadmorskoj visini.

Ako tko voli povijest, dovoljno je da pođe kamenim stubama od ulaza u Stari grad Veprinac do crkve Sv. Marka, gdje se na svakom koraku osjeća nostalgičan duh prošlih vremena (kao da je vrijeme stalo). Veprinački pjesnik Josip Stanić zapisao je u stihovima: Veprinac je „samo dva prsta do neba“.

Ako se ide pješice iz Opatije na Veprinac, nailazi se na obavijesne ploče uz stazu iz kojih je vidljivo da je ova staza, koja danas isključivo služi u turističke svrhe, nekad služila stanovnicima veprinačkog kraja za obavljanje svakodnevnih poslova (mljekarice, nošenje drva i sijena i sl.).

OPO se može prelaziti tijekom čitave godine. Istina, katkad zimi snijeg donosi nevolje, ali problemi sa snijegom javljaju se tek povremeno. Vrhove Pećnik, Orjak, Majkovac i Veprinac preporučujemo baš zimi – zbog vidika. Jedino treba izbjegavati po snijegu dionicu Brložnik – Orlove stijene zbog opasnih jama, a također i prolaz kanjonom Banine po kišovitu vremenu.

Za obilazak OPO-a preporučujemo zemljovid Ćićarije u izdanju Hrvatske gorske službe spašavanja u mjerilu 1:25000 (izdanje iz 2014.), a od velike koristi bit će zemljovid JU-a “PP Učka” u mjerilu 1:30000 (izdanje iz 2008.) te opis puta i zemljovid izdani u ovom Dnevniku.

Boris Petrić

Opatija – KT1 Opatija – KT2 Veprinac – KT15 Poljane – Opatija

Naslovnu stazu sam obilazio 2014. s prijateljem Borisom Knaus. Iz Rijeke smo došli autobusom, te nakon jutarnje kave krenuli na stazu. Polazak je bio s autobusnog kolodvora Opatija i krenuli smo po markaciji Rakovčevom ulicom, pa do ceste Kuk – Lovran, prošli smo ispod podvožnjaka do izvora Vrutki, pa po Veprinačkom putu, zatim skretanje desno s većim usponom, kolskim putem do KT1 Opatija (197 m). Tu smo uzeli kraću pauzu te sjeli na klupu uz stol i utisnuli pečat kontrolne točke KT1. Upisana na većem kamenu, a na istom je ugrađen i pečat. Nastavak staze ide do mjesta Kolavići, gdje počinje asfalt a cesta prolazi ispod ceste Matulji – Tunel, te opet nastavlja šumskom cestom do Veprinca i dalje desno, pa lijevo skreće prema crkvi Sv.Marka, gdje se na južnom ogradnom zidu nalazi ugrađeni pečat KT2 Veprinac (517 m). Tu smo otisnuli pečat i marendali, a usput s vidikovca razgledali okolinu.   

 FOTO

Povratak je slijedio po istoj stazi do ceste za tunel, a onda smo skrenuli desno i uz lijevu stranu uz kolnik došli do pothodnika, te skrenuli lijevo po markaciji do crkve Sv.Petra u Poljanama. Od crkve strminom, i na mjestima stepenicama, krenuli smo kroz mjesto po markaciji ili po putnim tablama i na desnoj krivini ceste krenuli smo lijevo po stazi kroz šumu. Na izlazu iz šume uzeli smo pauzu i krenuli stazom dalje do KT15 Poljane (189 m). Tu smo otisnuli pečat i pošto je počela kiša žurili smo strmom i kamenitom stazom prema Opatiji. Usput smo sretali mnoge šparogaše. Na Bus stajalištu sačekali smo autobus i krenuli za Rijeku. Ukupno smo prešli 12 km i savladali nadmorsku visinu od +-510 m; vrijeme hoda 5/6 sati.

Veprinac KT2 – Orjak KT3 – Majkovac KT4 – Veprinac

Do Veprinca sam došao sa suprugom Josipom, kolima koja smo parkirali ispred kafića gdje smo popili kavu. Uzbrdicom do crkve došli smo do KT2 i odatle dalje po markaciji asfaltnom cestom do mjesta Vedež i na kraju sela krenuli smo desno po šumskoj stazi. Staza se postepeno uzdizala i na križanju krenula desno prema vrhu. Vrh Orjak (706 m) je kamenit i na betonskom stupu se nalazi tuljac s knjigom i ugrađeni pečat KT3. Nakon kraćeg odmora uz branje šparoga sišli smo u spomenuto naselje, a na kraju naselja prema Veprincu skrenuli smo desno po šumovitoj, ponegdje i kamenitoj stazi koja se penjala sve pred vrh. Na vrhu Majkovac (853 m) se nalazi betonski stup gdje je ispisan naziv vrha, visina i KT4. Tu smo nakon pečatiranja marendali i razgledali okoliš s vidikovca, ali je zbog tmurnog vremena pravi vidik bio uskraćen. Po istoj stazi sišli smo do mjesta Vedež i desno krenuli za Veprinac, te se zadovoljno vratili u Rijeku. Ukupno smo prešli 8,3 km, svladali visinsku razliku +-457 m, i proveli 3/4 sata u hodu.

 

Brdo KT7 – Zvončev vrh KT5 – Budiševac KT6 – Brdo

Osobnim automobilom supruga i ja smo došli do lovačke kuće Brdo i odatle smo krenuli na obilazak gore navedene staze OPO-e. Krenuli smo desno makadam cestom, otprilike 200 m, pa smo se tu odvojili opet desno s markiranom stazom po šumskoj cesti. Nakon 900 m skrenuli smo desno sa šumskom vlakom i većim usponom do Zvončevog vrha KT5 (972 m). Oznaka KT5 ispisana je na kamenu na kojem se nalazi i ugrađeni pečat, a tuljac s knjigom montiran je iznad na drvetu. Nakon što smo otisnuli pečat, napravili smo pauzu i marendali. Zbog maglovitog vremena vidno polje je bilo ograničeno. Vratili smo se po istoj stazi natrag, pa smo na križanju staza krenuli lijevo uzbrdo, a pri vrhu i kamenito do vrha Budišinac KT6, na koti 948 m. Nakon utisnutog pečata koji je ugrađen u stijeni, a na drugoj stijeni je upisan znak KT6, istom stazom smo se vratili do lovačke kuće Brdo i auta. Tu smo napravili kraću pauzu i otisnuli pečat koji je ugrađen u stijeni ispod kuće (vidi fotografiju). Ukupno smo prešli 5,5 km, s visinskom razlikom +-213m., za 2/3 sata. Povratak za Rijeku bio je veseo, jer smo obišli 3 kontrolne točke.

Brdo KT7 – Brložnik KT8 – Brdo

Ovu stazu sam obišao s prijateljem Borisom. Auto smo ostavili kod l.k. Brdo i odatle smo krenuli makadam cestom koja vodi za V.Planik, a nakon 800 m skrenuli smo lijevo i proslijedili 600 m šumskom cestom, pa smo onda skrenuli lijevo stazom za Brložnik, kroz šumu a pri vrhu i kamenjarom do vrha. Vrh Brložnika je na 1093 m. Pečat KT8 je ugrađen u betonski niski stup, a tuljac je ugrađen u kamenu. Nakon kraćeg odmora, vratili smo se natrag do kola s istom stazom. Ukupno smo prešli 7 km, s +-268 m visinske razlike, za 2:35/3 sata. Kolima smo otišli za Poklon gdje smo pred domom marendali, a poslije marende krenuli smo na novu stazu.


Poklon KT11 – Crkveni vrh KT10 – Poklon

Krenuli smo iza doma s markiranom stazom kroz šumu sve do vrha gdje se nalazi željezni stup; bivša radio antena. Pokraj nje je betonska kućica (bivša trafostanica). Na navedenoj kućici ispisani su svi podaci o KT10; vidi sliku. Duljina staze je 3 km, visinska razlika +-179 m, i potrošili smo 1/1:30 sati.


Poklon KT11 – Orlove stijene KT9 – Brložnik – Poklon

Do Poklona ja i supruga smo došli kolima i nakon ispijene kave u planinarskom domu krenuli smo na pješačenje. Staza je išla po makadam cesti prema V. i M. Planiku, a na križanju staza krenuli smo desno prema Brložniku i nakon tri kilometra po makadam cesti do Male drage. Na desnoj krivini, krenuli smo pravo sa šumskom vlakom do makadam ceste, koja presijeca stazu koja vodi od ceste Veprinac – Poklon, na predjelu ispod Voljačića, za šumske predjele. Tu smo napravili dužu pauzu i marendali, a potom šumskom stazom krenuli dalje do Orlove stijene. Sam prilaz vrhu je kamenit i vodi većim usponom. Na vrhu smo otisnuli pečat i napravili nekoliko snimaka. Nastavili smo dalje pješačenje prema Brložniku. Kada smo došli do penjanja po izazovnom kamenjaru odustali smo od daljeg pješačenja i po istoj stazi vratili se do Poklona gdje smo ručali, odmorili se. Krenuli smo kolima za Rijeku. Prešli smo 11 km, s visinskom razlikom od 150 m. Za sve nam je trebalo oko 4:15/5 sati hoda.


Poklon KT 11 – Vrh Vojak KT 12 – Poklon

Kolima smo došli do Poklona i nakon što smo popili kavu krenuli smo na pješačenje prema Vojaku. Staza je vodila od doma šumom i usponom i tri puta je presijecala cestu V. Učka – Vojak. Nakon 50 minuta hoda skrenuli smo s poučnom stazom Plas, te pregledali poučne table o biljnom i životinjskom svijetu Učke. Spomenutom stazom išli smo cca 45 minuta, na kojoj smo se i odmarali. Nakon navedenog vremena ponovno smo došli na cestu za Vojak. Prečicom smo skrenuli prema vrhu i došli do parkirališta ispred raznih repetitora. Odatle staza ide po usponu i kamenitoj goleti cca 110 m, gdje se nalazi vidikovac Kula, a odakle se vidi Gorski kotar, Velebit, Kvarner s otocima, Tršćanski zaljev, Alpe, a kod dobre vidljivosti i Dolomiti. Vidikovac Kula je na 1400 metara nadmorske visine. Pečat se nalazi ugrađen na kuli sa zapada. Kada smo sve razgledali i otisnuli pečat, vratili smo se po istoj stazi, osim što smo zaobišli Poučnu stazu Plas. Prešli smo 6,8 km, s visinskom razlikom +-502 m, za 3/4 sata. U povratu na Poklon ručali smo ispred doma iz rusaka, te se sretno vratili za Rijeku.

Poklon KT 11 – Slap Rečina KT 13 – Poklon

Ovaj izlet smo izveli s matičnim društvom PD Učka, a u organizaciji PD Opatija. Iz Rijeke i Opatije došli smo gradskim autobusom. Ovo je ujedno bila promocija OPO-e, a nakon prigodnog govora krenuli smo u tri grupe. Grupa A išla je Poklon – Vojak – Grdi brijeg – Slap Rečina – Poklon. Grupa B, s kojom sam išao ja i supruga, išli smo Poklon – bivše odmaralište INE – Slap Rečina – Ranč Bubač – Poklon. Od Poklona do odmarališta, staza je silazeća i kamenita, pa ravna, a kretanje od makadam ceste lijevo, staza je na mjestima bila naporna i kamenita sve do slapa. Pečat Slap KT13 se nalazi desetak metara od vode (vidi sliku). Tu smo napravili pauzu, otisnuli pečat i krenuli na povratak za Poklon. Vraćali smo se s druge strane Banine, po kamenitoj ali ravnoj stazi. Došli smo do ranča Bubač, gdje smo napravili dužu pauzu uz marendu i razgled konja. Nastavili smo dalje stazom do šumske ceste Poklon – Partizanska bolnica. Na spomenutoj cesti krenuli smo desno po istoj do Poklona. Do povratka smo se družili s poznatim planinarima. Prijeđeno je oko 6 km, s visinskom razlikom +-285 m za za 2:17/3:25 sati.


Tunel Učka – Banina – Slap Rečina KT13 – Tunel Učka

Kolima smo došli do parkirališta ispred tunela Učka, tu parkirali i makadam cestom koja vodi do M. Učke, krenuli prema slapu Rečina. Staza je išla ravno, pa malo uzbrdo pokraj jedne vikendice, ispred koje su drvene figure Medvjeda i Divlje Svinje. Staza je dalje vodila spomenutom cestom do skretanja staze s ceste, uz rječicu Baninu sve do slapa Rečina. Tu smo se odmorili i divili se zamrznutom slapu, prešli rječici Baninu, te krenuli lijevo sa stazom pokraj vodospreme, pa izišli na makadam cestu već spomenutu. S ovom cestom smo se vratili do auta. Tu smo marendali uz kraću pauzu. Prešli smo 4 kilometra, visinska razlika 237 m, za 1:30/2 sata.


Tunel Učka – Pećnik KT14 – Poljane – Tunel Učka

Obilazak ove staze obavili smo isti dan kao i prethodnu stazu. Staza nas je vodila od parkirališta, pokraj radničkih baraka po cesti, a iza baraka staza je skrenula desno s vlakom koji je na mjestima blatna, a na mjestima kamenita. Na križanju staze skrenuli smo desno do vrha Pećnik (641 m). Nakon 20 minuta došli smo do vrha Pećnika koji je ujedno i KT 14, odakle se ima lijepi pogled na Kvarner i na Vojak, ali je vidljivost bila slaba zbog oblaka i magle. Tu smo otisnuli pečat navedene kontrolne točke i vratili se natrag do križanja, pa smo krenuli desno prema Poljanama, po blagoj šumskoj stazi, a prije prelaza ispod ceste za tunel Učku staza je bila kamenita i strma. Supruga je ostala brati šparoge a ja sam otišao stazom do crkve u Poljanama. Vratili smo se do tunela istom stazom, te smo ukupno prošli 4,8 km, visinska razlika +-165 m, za 2/3 sata. Vratili smo se sretno za Rijeku, zadovoljni da smo ovom stazom završili obilazak cijele Opatijske Planinarska Obilaznice.

S ovim izletom završili smo obilazak OPO-e. Rezultati pješačenja se razlikuju od navedenih podataka u uvodu ovoga uratka, jer smo se morali vraćati po istoj stazi kada smo išli s kolima. Slabiji rezultati brzine pješačenja treba tražiti u višku godina sudionik.

  • Ukupno prijeđeno: 68,4 km.
  • Vrijeme pješačenja bez odmora: 26,5 sati
  • Vrijeme pješačenja s odmorima: 35,0 sati
  • Brzina čistog pješačenja: 68,4 km / 26,5 h = 2,58 km/h
  • Brzina pješačenja s odmorima: 68,4 km / 35 h = 1,95 km/h
  • Ukupno svladana visinska razlika: 1825 m.

U prilogu evo kopija potvrde i značke da sam kao 85. sudionik obišao OPO-u.

Rijeka, 28.03.2016 Obradio:         
Gracin Filip (Graf)

 

Uskolisna Veprina

Ruscus hypophyllum

Ital Ruscus je vrlo popularno zelenilo kao dodatak velikih cvjetnih aranžmana. Možete je naći pod imenom Alexander Ruscus što znači da je iz Aleksandrije. Cijeli niz varijeteta/kultivara dolazi iz velikih rasadnika diljem Sredozemlja.

Opis: Ruscus Hypopfilum obično naraste do 100 centimetara, a odlikuju ga relativno uske stabljike s izduženim zelenim lišćem koje se proteže na svakoj grani. Ovi Ruscusi za cvijetne aranžmanese beru i pakiraju u količinama od 150 grama – što iznosi u prosjeku oko 4 stabljike (ovisno o veličini svake stabljike). Dostupan u prodaji je tijekom cijele godine s izuzetkom nekoliko praznina u proizvodnji u proljeće. Može postati rijedak u svibnju i lipnju, za to vrijeme biljka cvjeta i lišće može žutiti. Biljka se kao dekoracija najčešće upotrebljava uz pogrebno cvijeće jer dugo vremena ostane zelena i svježa bez zalijevanja

Leprinačka metla

Nekoliko pitanja za one koji su doma na Veprincu i okolici:

Centar:

  • Kako zamišljate Vaš centar grada Veprinca u budućem periodu
  • Što bi se po Vama trebalo  događati ,graditi ili oblikovati
  • Kako bi te Vi mogli pridonijeti promjenama koju predlažete

Vaš prostor:

  • Da li je vaše stanovanje na Veprinštini uređeno kako ste zamislili
  • Da li treba nešto doraditi oko Vaše okoline
  • Navedite par zahvata oko Vas koje vidite da bi se mogle urediti
  • Prijavite u Leprinačkoj metli po jednu pozitivnu i negativnu komunalnu priču sa slikom i tekstom

 

Društveni život:

  • Zabava, edukacija, sport, izleti…
  • Gdje ste vi u Veprincu
  • Imate svoju priču iznesite je
  • Bavite se poviješću ,turizmom ili prirodom… ispričajte je nama

Tražimo suradnike i zaljubljenike ovog kraja po bilo kojoj temi za sudjelovanje u radu

 

Tim za REVITALIZACIJU VEPRINCA:

Kontaktirajte nas se e-mailom, telefonom ili pismom: rajko.ukic@3tcable.hr

Video-galerija

Markova u Veprincu


Najstarije masline


Veprina & Veprinac – Sajam Poklon 2017


Eni Jurišić – Sveti Marko čuvaj nan Veprinac


Zbor Maestral – Prst do neba


Projekti: Uređenje vidikovca Brituh

1 2 3 4 8