Trajni zimzeleni polugrm pridignute ili polegnute, slabo razgranate stabljike s duguljasto lancetastim do eliptičnim listovima- filokladijama. Ti listovi su kožnati, mekani, sjajni, rjeđe su jajastog oblika.Vrh je ušiljen ali mekan, nervatura lista je paralelna. Dostiže dužinu od 3-11 cm, a širina mu je od 1- 7 cm. Listovi su reducirani, nisu gusto rasporeređeni. U pazušcima listova razvijaju se filokladiji veličine do 0,5 cm. Biljka cvate u ožujku, travnju i svibnju. Plod je okruglasta, libiva tj. Mesnata boba crvene boje promjera od 1-2 cm koja dozrijeva od rujna do prosinca. Biljka je dvodomna, veličina ploda i sjemenki je varijabilna te ovisi o geografskom staništu i kvaliteti zemljišta gdje raste. Za potencijalnu selekciju populacija i jedinki širokolisne veprine zanimljivi su oblik i veličina ploda kao i oblik i veličina filokladija.

Nalazimo je u prirodi na području srednje Evrope (bivša Čehoslovačka,Mađarska, Austrija, Italija. U Hrvatskoj (slika1) je rasprostranjena na podrućju Slavonije, Hrvatskog zagorja, Medvednice, Samoborskog gorja, Gorskog kotara,Like, Velebita, otoka Cresa i Lošinja, kao i okolice grada Nina.Također je rasprostranjena na području Srbije, Rumunjske, Bugarske,Grčke, Turske te poluotoka Krima.

Po ljekovitosti širokolisna veprina ima slične karakteristike sastava i djelotvornosti ali se zbog ugroženosti ne bi trebala koristiti prema zakonu o zaštiti prirode(NN br. 30/94,72/94,107/03/.

Mekolisna – širokolisna veprina-(Ruscus hypoglossum L.) se kao ukrasna vrsta koristi kao pokrivač tla u vrtovima i na urbanim zelenim površinama te u cvjetnim aranžmanima. Raste relativno sporo i dostiže manje dimenzije, zbog čega je pogodna za sadnju po okućnicama, u sijeni krošanja drveća, zidova, ne traži puno prostora i ne širi se. Ta biljka voli dobro plodno i rastresito tlo. Nju ne nalazimo u većim skupinama kao oštrolisnu veprinu, puno je rijeđe nalazimo u prirodi, pa se o njoj moramo brinuti i zaštiti je od izumiranja.

Širokolisna veprina nalazi se na popisu stručnog dokumenta naziva „’crveni popis“ koji pokazuje koje su vrste ili podvrste biljaka, gljiva ili životinja u opasnosti od izumiranja.Ta vrsta veprine spada sa još 185 drugih biljaka u niskorizičnu NT grupu „ zaštićenih biljaka od ukupno 759 u Hrvatskoj, što čini 4,2% od ukupnog broja takvih biljaka u svijetu.