Vrt ljekovitog bilja: Pod lipom – Tumpići 16

Biljke su dio nas, odnosno mi smo dio njih

Na adresi Veprinac Tumpići 16 formiran je dio okućnice sa ljekovitim biljem.Uz postojeći  bijeli put koji se proteže  do Plovanskog dola i ostalih planinarskih pravaca ovaj vrt sa ljekovitim biljem  predstavlja točku za odmorište i razgovor o samoniklom bilju.

Bavljenje uzgojem ljekovitih trava čine nas bogatijim i zadovoljnim a prijenos znanja na namjernike i posjetioce stvara se društo zaljubljenih u zelenilo.Pokušaj da se znanje prenosi i na najmlađe je za nas i pionirski posao ali se zdušno trudimo da u tome uspijemo.

Danas se preferira uzgoj ljekovitog bilja bez korištenja umjetnih gnojiva i insekticida (biološki uzgoj ili biodinamički uzgoj) ili sakupljanje na ekološki čistim područjima kako bi se izbjegli štetni učinci zagađenja, a kontrolirano branje, čuvanje i prerada bilja, osigurava zdravstvenu ispravnost i sigurnost bilja.Upravo ovaj vrt sa 250 različitih i bezbroj poznatih domaćih biljaka potencijalno mjesto za školu u prirodi što je bila i osnovna ideja na početku sadnji biljaka.

Biljke su donijete sa Učke izabrane po ključu ljekovitosti i posebnosti,Možete pogledati divlje biljke i dobavljene iz rasadnika .Očita je razlika pase treba držati divljih sorti.Na našem području možete naći i tri od pet poznatih vrsti veprine.

Bilje je posloženo u 25 manjih gredica birajući srodnost i podudarnost među biljkama.Biljkama koje traže hlad  omogućena je sadnja od voćkama i bambusima.Posebnost je i probna sadnja camellie sinensis koja je (čajevke) koja će pokazati mogućnost sadnje veće parcele za proizvodnju zelenog čaja u hrvata.

Vrt sa ljekovitim bilje,te berba divljih jedinki stvara osnov za proizvodnju i razvoj autohtonog priizvoda.dosad je razvijeno 30 proizvoda na temu Veprine i lokalnih biljaka sa okolnog područja  od 500-1300 m visine.

Vodi se briga o kukcima i životinjama u vrtu

Najvaznija je briga za mlade i šetače kojima je pripremljen edukacijski program u vidu predavanja školovanih predavača i prezentacija sadnji i održavanja bilja.Posebna pažnja se daje na determinaciju i korist svake jedinke za pojedine vrste bolesti i fitoterapije kao najstarije grane medicine.


 

Kružna edukacijska staza ljekovitog bilja oko Veprinca

Vrt ljekovitog bilja je samo dio cjelovite priče na šetnici koja kreće sa autobusnog stajališta u Tumpićimai ima sljedeće

Dionice:

  • Veprinac  autobus Centar Tumpići  dolazak  iz Matulja,Opatije i Rijeke
  • Staza veprine-edukaciska staza 700 m                45 min
              Pregled samoniklih biljaka  veprine uz stručno vođenje (odmor 15 min)
  • Vidikovac Brituh  pogled na Kvarner i Opatiju     30 min
              Vidikovac sa najljepšim pogledom na KVARNER (519 m)
  • Lokvina –staro pojilo   300 m2                              30 min
              Ostaci kamenog okruglog pojila i izvora pitke vode  datirano iz 15 st.
              Vodeno bilje uz vodu i hladovinu
  • Zagrad – povijesno naselje                                    30 min
              Prolaz kroz naselje starih stambenih objekata ,kamene gradnje
  • Plovanski dol – šuma maruna    1200m                45 min
              Prolaz kroz uređenu šumu maruna sa organiziranim vodićem
              Bilje pod marunima,gljive
  • Pod lipom -Vrt ljekovitog bilja  600 m2                    30 min (odmor 15 min)
              Odmorište za grupe sa predavanjem i razgovorom o ljekovitim biljkama ovog kraja
  • Veprina 519 Prerada ljekovitog bilja                   30 min
              Za grupe organiziramo ponudu sa degustacijom zdrave hrane od samoniklog bilja
  • Autobus Centar  Veprinac Matulji-Opatija-Rijeka

 

Upiti i organizacija oko Kružne edukativne staze Veprina:

Veprina 519,  Rajko Ukić 098305395 rajko.ukic@3tcable.hr

Predavači

Zdenka Klanjac Ukić, fitoterapeut

Vodiči

Registrirani planinarski vodići


 

Uvid u korištenju bilja u ljekovitosti za nas

Tvari važne za učinak biljke često puta se nalaze samo u jednom dijelu biljke pa se upravo taj dio koristi kao biljna droga, a da bi iz biljke iscrpli djelatne tvari najčešće je potapamo u vodu. Ljekovito bilje danas se primjenjuje u različitim farmaceutskim oblicima: vodene iscrpine biljnih droga (infuzi, dekokti, macerati), etanolne iscrpine (tinkture-biljne kapi), uljni macerati, sirupi te kapsule i tablete.

Važno je naglasiti da se pojam biljna droga u farmaciji odnosi na osušene i usitnjene dijelove biljke (cvijet, lat. flos; list, lat. folium; nadzemni dio biljke – zelen, lat.herba; kora, lat. cortex; korijen, lat.radix, plod, lat. fructus ili semen) koji se zatim koriste u fitoterapiji, dakle to nije opojno sredstvo.

Hranilište za ptice i HOTEL ZA BUBE (Biljka angelika visoka preko 2,5 metra)

Maline

Ovisno o tome koju biljnu drogu koristimo, razlikujemo različite načine pripreme uz pomoć vode kao otapala:

  • Cvjetove i listove koji su mekši biljni dijelovi, pripremamo kao oparke, infuze – npr. cvijet nevena, list koprive;
  • Nadzemne dijelove stabljike u cvatu pripremamo kao infuze – npr. stolisnik ili preslicu;
  • Plodove ili sjemenke, npr. komorač također pripremamo kao infuze.

Infuze pripremamo tako da biljne droge prelijemo kipućom vodom i pustimo da odstoje poklopljeni 10 –20 minuta, zatim se procijede. (infuzi su ono što inače u svakodnevnom životu nazivamo čaj)

  • Kore, korijenje i podanci koji su tvrdi biljni dijelovi, pripremamo kao uvarke, dekokte jer je potrebno dulje vrijeme da voda prodre u unutrašnjost i ekstrahira ljekovite sastojke – npr. kora hrasta, korijen maslačka.

Dekokte pripremamo tako da biljne droge stavimo u hladnu vodu, prokuhamo 10 minuta te pustimo da odstoje poklopljeni 20 minuta, zatim se procijede.

  • Neke biljke zahtijevaju poseban način pripreme kako se na visokoj temperaturi ne bi uništili određeni sastojci koji su vrlo korisni, npr. biljne droge sa sluzima kao što je korijen bijelog sljeza, ili pak da se izbjegne otapanje neželjenih sastojaka npr. imela. Takve biljke pripremaju se kao macerati.

Macerate pripremamo tako da biljne droge maceriramo u prokuhanoj, ali ohlađenoj vodi na sobnoj temperaturi kroz najmanje pola sata do sat vremena, ponekad i 12 sati, ovisno o biljci. Zatim se procijede, a prije pijenja lagano zagriju.

  • Tahebo čaj ima specifičan način pripreme. Za pripremu čaja koristi se destilirana voda. Čaj se mora kuhati u staklenoj posudi. Za miješanje koristi se staklena ili plastična žličica, a za cijeđenje plastično cjedilo ili gaza.

U 300 ml destilirane vode stavimo 1 čajnu žličicu tahebo čaja, kada zakipi kuhamo 5 minuta, a zatim još 20 minuta na laganoj vatri. Nakon toga pustimo čaj da stoji dok se talog ne slegne i procijedimo.

Suvremena fitoterapija je savršen spoj tradicijskih iskustva i rezultata moderne znanosti. Danas je uglavnom poznat kemijski sastav glavne djelatne tvari, a samu primjenu ljekovitog bilja treba racionalizirati i prepustiti stručnjacima, što je naročito važno kod kombiniranja ljekovitog bilja te uzimanja s drugim lijekovima


 

Škole u prirodi

Škola u prirodi  (za grupe do 20 osoba)

Program:

  • Škola u prirodi za predškolski odgoj                                                45 min
  • Škola u prirodi za školski odgoj 1 – 4.razred                                    90 min
  • Ostali i starije osobe                                                                        90 min

Teme:

  • Samoniklo bilje Angelika-Žednjak
  • Bio vrt ,uzgoj i održavanje
  • Zajednički uzrast biljaka
  • Hotel za bube

Posjeti :

  • Ljetni termini: radnim danom 9-12h, vikend 10-15h
  • Zimski termin: 9-12h
  • Termini po dogovoru

  • Upiti i organizacija: Veprina 519,  Rajko Ukić – mob: 098 305 395, e-mail: rajko.ukic@3tcable.hr
  • Predavači: Zdenka Klanjac Ukić, fitoterapeut
  • Vodiči: Registrirani planinarski vodiči

Društveni dom Janko Gržinić

Nakon dugogodišnje pauze osjeća se nada da se kreće brzim koracima ka vječitoj čežnji građana Veprinštine za zajedničko okupljanje u domu koga smo već osamdesetih godina osmišljavali za zajedničke proslave i kreativni rad. Grad Opatija je sa vladajućim i oporbom stao na istu stranu te usvojio financiski proračun za naredni period a dom za uređenje će utrošiti 650.000 kn..

Uskolisna Veprina

Ruscus hypophyllum

Ital Ruscus je vrlo popularno zelenilo kao dodatak velikih cvjetnih aranžmana. Možete je naći pod imenom Alexander Ruscus što znači da je iz Aleksandrije. Cijeli niz varijeteta/kultivara dolazi iz velikih rasadnika diljem Sredozemlja.

Opis: Ruscus Hypopfilum obično naraste do 100 centimetara, a odlikuju ga relativno uske stabljike s izduženim zelenim lišćem koje se proteže na svakoj grani. Ovi Ruscusi za cvijetne aranžmanese beru i pakiraju u količinama od 150 grama – što iznosi u prosjeku oko 4 stabljike (ovisno o veličini svake stabljike). Dostupan u prodaji je tijekom cijele godine s izuzetkom nekoliko praznina u proizvodnji u proljeće. Može postati rijedak u svibnju i lipnju, za to vrijeme biljka cvjeta i lišće može žutiti. Biljka se kao dekoracija najčešće upotrebljava uz pogrebno cvijeće jer dugo vremena ostane zelena i svježa bez zalijevanja

Video-galerija

Markova u Veprincu


Najstarije masline


Veprina & Veprinac – Sajam Poklon 2017


Eni Jurišić – Sveti Marko čuvaj nan Veprinac


Zbor Maestral – Prst do neba


Projekti: Uređenje vidikovca Brituh


Blažena bodjata Leprinačka Leprina


Od mora do Leprinca

Deserti, slastice

Veprinačka pita sezonski

 

 

 

 

 

 

Slatki rafioli sa veprinom i skutom

Bomboni od ljekovitog bilja

Čokolatini Ruscus

Slani štapići sa veprinom

Čokolatin  „Ruscus“
Od mladica veprine napraviti slatku kremu.( Mekane mladice  oprati u slanoj vodi,  prokuhati ih ,dodati maslac , šećer, soli, izmiksati). U kremu dodati keks i čokoladu. Oblikovati i ukrasiti čokoladom.

Suveniri

Sitnolisna/mekolisna

How could you not love a plant with the name poet’s laurel? The genus danae has a long history in Greek and Roman culture representing praise for a victory or great achievement in the form of a laurel crown. Danae woven-stem wreaths were also bestowed upon revered members of society who, if they then lived off of their past glories, were said to be “resting on their laurels.” In Greek mythology, Danae was the daughter of the mythical King Acrisius of Argos, but I’ll stop before my train of thought gets derailed.

If you’re a gardener and you’re from the South, you’ve no doubt encountered poet’s laurel. Poet’s laurel, or Danae racemosa to plant geeks, has long been a favorite southern pass-along plant. Pass-along plant is a technical term used to designate plants that aren’t economical for most nurseries to grow, so you’ll need to beg one from your neighbor. Since poet’s laurel takes 5-7 years from seed to produce a saleable plant, the pass-along tag fits perfectly. 

Gardeners moving from ‘up north’ or ‘down south’ probably have never heard of poet’s laurel since its winter hardiness doesn’t extend much past Philadelphia to the North and northern Florida to the South (Zone 7-8). Unless, of course, you have a background in flower arranging. Flower arrangers love poet’s laurel for its amazing durability as cut foliage. Most of the commercially available floral cut material is flown in weekly from Italy, where most of the massive commercial production takes place…hence the common name, Italian laurel, among the plant arrangers.

Danae is a monotypic genus…a fancy way of saying there ain’t but one of ’em. Danae is unique in being evergreen, but without any leaves. Okay, I’ll admit that the foliage resembles leaves but, in reality, it’s a flattened stem made to look like a leaf, so if you really want to impress your master gardener neighbors, invite them over to see your cladodes. Although danae thrives in the climate of the southeast US, it ain’t from around these parts, hailing instead from the Axis of Evil, with its center of distribution in Iran and expanding into the Caucuses. 

As a plant, poet’s laurel doesn’t categorize well. I refer to it as an evergreen perennial although, in the garden, it functions more like a weeping shrub. If you look at the branches on its family tree, you see first cousins that include ruscus (butcher’s broom) and asparagus fern, along with slightly more distant relatives, aspidistra (cast iron plant), rohdea (Japanese sacred lily), and liriope (lilyturf).

The 4′ long evergreen poet’s laurel branches emerge from the base in spring and quickly reach their mature length…after that, these branches never grow again. In the garden, poets laurel makes an evergreen 3′ tall x 4′ wide clump of arching branches. The cladodes actually flower in the summer, but the tiny white flowers are so minute, few folks have ever seen them. You will know they flowered because, starting in September and lasting through the Christmas holiday season, the branches will suddenly be covered in attractive orange-red, marble-sized fruit.

One of the great benefits to gardening with poets laurel is its love of dry shade…a condition few other plants relish. If you can’t find plants to buy, a neighbor’s fresh seed can be planted by simply pushing it halfway into the ground. Be patient, since the first year will only produce a root, followed by a single leaf in year two, and two leaves in year three. Eventually, you’ll have a nice clump in your woodland garden, but the catchword with poet’s laurel is patience!

Venske bolesti

Uvod u problematiku proširenih vena

Varikozne vene su proširene površinske vene u nogama.

Ne zna se točno koji je uzrok varikoznim venama, ali vjerojatno se radi o oslabljenim stijenkama površinskih vena. Ta slabost može biti nasljedna. Vremenom, ta slabost dovodi do gubitka elasticiteta vena. Vene se napinju i postaju dulje i šire. Da bi ostale na istom mjestu koje su zauzimale kada su bile normalne, vene postaju vijugave (tortuotične), pa imaju zmijoliki izgled izbijajući potkožno, nadižući kožu, gdje postaju jasno vidljive. Mnogo važnije od produljenja je širenje vena, što ima za posljedicu razdvajanje zalistaka venskih valvula. Radi toga se vene brzo pune kad osoba stoji, te se vene, koje su tanke stijenke i tortuotičnog toka, prošire još više. To proširenje katkada zahvaća i kratke, povezujuće vene koje normalno dopuštaju protok samo iz površinskog u duboki venski sustav. Ukoliko dođe do zatajenja funkcije valvula u povezujućim venama krv se vraća natrag u površinske vene uvijek kad mišići stisnu duboke vene, što ima za posljedicu daljnje napinjanje i širenje površinskih vena.

Simptomi i komplikacije

Osim što ne izgledaju lijepo, varikozne vene obično bole i izazivaju zamor u nogama. Međutim, mnogi ljudi s vrlo proširenim venama nemaju bolova. Donji dijelovi noge i gležnjevi mogu svrbjeti, posebno kad je noga topla nakon skidanja čarapa. Češanje može dovesti do ogrebotina i uzrokovati crvenilo ili osip koji se često neispravno pripisuje suhoj koži. Simptomi katkada mogu biti izraženiji kad su varikozne vene prazne nego kad su potpuno napunjene krvlju.

Samo mali broj ljudi s varikoznim venama ima komplikacije kao što su dermatitis, flebitis ili krvarenje. Dermatitis izaziva crvenilo, krastice, osip koji svrbi ili smeđu obojenost kože, obično na unutarnjoj strani potkoljenice oko gležnja. Češanje ili manja ozljeda može prouzročiti bolne ranice (ulkuse) koje ne zacjeljuju.

Flebitis se može pojaviti spontano ili biti posljedica povrede. Premda je obično bolan, flebitis koji se razvije na varikoznim venama rijetko je opasan.

Ukoliko je koža tanka iznad varikoznih vena ili iznad vena koje izgledaju poput paukove mreže, tada i mala povreda može izazvati krvarenje, čak i nakon češanja ili brijanja. Ulkusi mogu također izazvati krvarenje.

Dijagnoza

Varikozne vene se obično vide kako su nabrekle pod kožom, ali osoba može imati simptome i prije nego vene postanu vidljive. Kad se vene ne vide iskusni liječnik može pipanjem noge odrediti punu veličinu problema.

Neki liječnici traže rendgensko snimanje ili ultrazvučni pregled da bi ocijenili funkcioniranje dubokih vena. Takve su pretrage obično potrebne kad promjene na koži upućuju na lošu funkciju dubokih vena ili ukoliko su skočni zglobovi otečeni radi edema (nakupljanje tekućine u potkožnom tkivu). Same varikozne vene ne uzrokuju edeme.

Valvule u varikoznim venama

U normalnoj veni, zalisci valvula su zatvoreni kako bi spriječili vraćanje krvi. U varikoznoj veni, zalisci se ne mogu zatvoriti jer je vena nenormalno proširena i krv može poteći u suprotnom smjeru.

Liječenje

Varikozne vene se ne mogu izliječiti, ali se liječenjem olakšavaju simptomi, poboljšava izgleda i sprječavaju komplikacije. Podizanje nogu prilikom ležanja ili dizanje nogu na stolicu pri sjedenju ublažava simptome varikoznih vena, ali ne sprječava nastanak i širenje vena. Varikozne vene koje nastanu za vrijeme trudnoće obično nestaju 2 do 3 tjedna nakon poroda, pa ih ne treba liječiti.

Elastične čarape (ili hlače) pritišću vene i sprječavaju napinjanje i ozljede. Ljudi koji ne žele kirurško liječenje, liječenje injekcionom terapijom ili koji imaju neko drugo medicinsko stanje koje priječi primjenu navedenih terapija, mogu izabrati nošenje elastičnih čarapa.

Kirurško liječenje

Cilj je kirurškog liječenja ukloniti što više varikoznih vena. Najveća površinska vena je vena safena magna, koja se proteže od gležnja do prepone i tu se ulijeva u glavnu duboku venu. Vena safena se može izvaditi zahvatom koji se zove ljuštenje. Kirurg učini dvije incizije, jednu u preponi i drugu kod gležnja i otvori venu na svakom kraju. Fleksibilnom (savitljivom) uvodnicom (vodilicom) uđe u cijelu venu te je jednostavno izvuče van. Ako želi ukloniti i druge varikozne vene kirurg učini više incizija na tom području. Budući da površinske vene imaju znatno manju ulogu nego što je imaju duboke vene u vraćanju krvi prema srcu, uklanjanje površinskih vena ne remeti cirkulaciju ukoliko duboke vene uredno funkcioniraju. Budući da je taj kirurški zahvat dugotrajan, bolesnik obično treba biti u općoj anesteziji. Premda se kirurškim liječenjem olakšavaju simptomi i sprječavaju komplikacije, zahvat ostavlja ožiljke. Što se ukloni veći broj varikoznih vena to je vrijeme potrebno za pojavu novih varikoznih vena dulje. Ipak, kirurško liječenje ne smanjuje sklonost nastanka novih varikoznih vena.

Injekciona terapija

U injekcionoj terapiji, koja je zamjena kirurškoj, vene se začepljuju tako da kroz njih nema više protoka krvi. U venu se daje injekcija otopine koja oštećuje venu i uzrokuje trombozu. Zapravo, ovaj zahvat izaziva bezopasan oblik površinskog flebitisa. Prirodni proces koji se odvija u području novonastale tromboze izaziva stvaranje ožiljnog tkiva koje začepljuje venu. Ipak, može se dogoditi da se tromb otopi, umjesto da se stvori ožiljak, pa se vena ponovno može otvoriti.

Injekciona terapija u Sjedinjenim Američkim Državama provodila se između 1930. i 1950. godine, ali je napuštena radi slabih rezultata i komplikacija. Mnogi od lijekova koji su se rabili pri tom zahvatu tada nisu bili adekvatno testirani pa su uzrokovali neugodne, a katkada i opasne nuspojave. Budući da se metoda činila jednostavnom, mnogi su je liječnici primjenjivali bez dovoljno iskustva. Današnje tehnike su poboljšale izglede za uspjeh, pa se sigurno upotrebljavaju za varikozne vene svih veličina.

Vjerojatnost da će se u veni stvoriti ožiljno tkivo veća je ukoliko se što više smanji promjer vene koja se liječi injekcionom terapijom i ukoliko je smanjena veličina tromba u veni. To se postiže kompresijom vena koja se vrši specijalnom tehnikom postavljanja zavoja na nogu nakon injekcione terapije.

Premda injekciona terapija zahtjeva više vremena nego kirurška, ipak pri injekcionoj terapiji nije potrebna anestezija. Ukoliko nastanu nove varikozne vene mogu se liječiti istim postupkom, a bolesnici se između dva postupka mogu vratiti svojim dnevnim aktivnostima. Ipak, unatoč novim tehnikama neki liječnici preporučuju injekcionu terapiju samo ako se varikozne vene pojave nakon kirurškog liječenja, ili ukoliko osoba želi kozmetsko poboljšanje.

Ljudi s varikoznom venama imaju također često i paukolike vene (spider vene) koje se katkada krivo nazivaju proširene ili rasprsnute kapilare. Premda paukolike vene mogu biti rezultat povišenog krvnog tlaka iz varikoznih vena, općenito se misli da su posljedica hormonskih čimbenika (o kojima se još malo znade) na što upućuje i činjenica da se one najviše javljaju u žena, posebno u trudnoći. Ukoliko paukolike vene izazivaju bolove, osjećaj pečenja ili su kozmetski teško prihvatljive, mogu se također liječiti injekcionom terapijom

Priroda zna najbolje

Za rješavanje navedene problematike postoji niz prirodnih biljeka i mješavina ulja,masti ili ekstrakata  koji mogu pomoći. Evo najčešćih:

Veprina (ruscus aculeatus) – ljekovita biljka 2002 (ljekovita biljka godine 2002)

Autor: Ralf Windhaber

Znanstvenici univerziteta u Würzburgu (Studijska grupa Povijest razvoja nauke o ljekovitom bilju) proglasili su veprinu ljekovitom biljkom 2002. Biljka je u romanskim zemljama poznati venski terapeutik. U medjuvremenu je i u Njemačkoj provodeno placebo-kontrolirano, dvostruko-slijepo kliničko istraživanje.

Procjenjuje se da 6 miliona stanovnika Njemačke boluje od kronično-venozne insuficijencije. Osobito u Italiji i Francuskoj se preparati ruscusa smatraju venskim terapeutikom prvog izbora. U Njemačkoj je veprina manje poznata. Ekstrakt korijena povišuje venski tonus i stimulira limfatični transport, čime se volumen tkiva znatno smanjuje. Prema novim istraživanjima aktivne tvari korijena veprine štite i elastin, potporno vlakno u venama, čime žile ostaju elastičnije. Već je 1991. biljka od komisije tadašnjeg Saveznog zdravstvenog zavoda dobila pozitivnu ocjenu „za suportivnu terapiju kod smetnji izazvanih kroničnom venoznom insuficijencijom kao sto su bolovi i osjecaj težine u nogama, noćni grčevi, svrbež i otekline“.

Ruscus je mediteranska biljka i pripada obitelji Liliacee. Uspijeva i u vrtovima kao ukrasna biljka. Veprina je tipični primjer ljekovite biljke s filokadijama. Ono što laiku izgleda poput običnih listova, u stvarnosti su bočni izdanci. Na ovim se zimzelenim, dva do tri centimetra velikim mladicama nalaze neugledni bjeličasti cvjetovi. Kasnije se stvaraju okruglasti, koraljnocrveni plodovi. Šiljasti bočni izdanci dali su biljci i njeno njemačko ime. Vjerojatno je bio običaj, da se grane objese kraj mesa, kako bi se miševe držalo podalje od zaliha. Osim toga su grane veprine sluzile kao metla. U anticko vrijeme je ruscus bio i na jelovniku. Kao i šparuge, podzemne su mladice služile za jelo kao povrće. Takodjer iz antike potiču i prve primjene u ljekovite svrhe, koje su se kroz srednji vijek očuvale i do velikih knjiga o bilju u 16. i 17. stoljeću. One u pravilu nisu bile osobito specifične osim preporuke za korištenje pripravaka korijena za poticanje mokrenja pri edemu. Pri redovitoj upotrebi ektrakta ruscusa dolazi zaista do smanivanja edema. Tek su u 50tim godinama prošlog stoljeća ponovno otkrivene vazokonstiktivne osobine ekstrakta rizoma . Za to su odgovorni saponini ruscogenin i neoruscogenin, koje se izolirani primjenjuju u liječenju hemoroida. U medjuvremenu je djelotvornost ekstrakta rizoma pri kroničnoj venskoj insuficijenciji I. i II. stupnja dokazana placebo-kontroliranim dvostruko-slijepim kliničkim istraživanjem provedenim u Njemačkoj. Rezultati su krajem listopada 2001 predstavljeni na 3. medjunarodnom kongresu fitomedicine u Münchenu.

© 2002 GOVI-Verlag

Aesculus hippocastanum (divlji kesten), od davnine poznat i cijenjen po ljekovitom djelovanju. Suhi ekstrakt sadrži mnoge ljekovite tvari (flavonoide, katehine i proantocinidine), a osobito je cijenjen zbog escina (smjesa triterpenskih saponina). Standardiziran na 20 posto escina, pokazuje dobro djelovanje u liječenju upale vena (thrombophlebitis), varikoznih vena, perivaskularnog edema, hemoroida te u zaštiti venskih stjenki od oštećenja. U literaturi se navodi i povoljan učinak ekstrakta kestena na krvne žile i cirkulaciju srca te bolju prokrvljenost bubrega.

Suhi ekstrakt lista Hamamelis virginiana (hamamelis) iznimno je bogat taninima i flavonoidima. Zahvaljujući svom sastavu ima dobro protuupalno, analgetsko, adstrigentno i flebotoničko djelovanje, zbog kojeg se preporučuje u svim poremećajima venske cirkulacije (proširene vene, hemoroidi, upale vena i sl.).

Tegobe izazvane poremećajem venske cirkulacije elastičnom se kompresijom uklanjaju ili smanjuju, pa se povećava radna i životna sposobnost oboljelih

Incidencija poremećaja venske cirkulacije nogu (PVC) ozbiljan je socijalno-ekonomski problem, jer zahvaća 10 posto Hrvata, ili približno njih 400.000, od čega je zaposlenih tri posto.

Da bismo objasnili zašto se javlja taj problem, treba se kratko osvrnuti na anatomske i fiziološke karakteristike venskog sustava u nogama. Sastoji se, naime, od površnog i dubokog sustava, koji su međusobno povezani tzv. komunikantnim i perforantnim venama, a grubo ga možemo podijeliti na površinski i duboki. Vena ima tanku i nježnu stijenku, podložnu ozljedama i deformacijama kod promjena intravenskog tlaka, čija je rastezljivost šest do deset puta veća nego u arterija. U venskom sustavu nalazi se 70 posto krvi, s tim da se u nozi može uskladištiti od 300 do 500 ml krvi.
Za pravilan tok krvi najvažniji je zadovoljavajući valvularni aparat (venski zalisci). On krv usmjerava prema srcu, pa zato u slučaju njegova oštećenja i insuficijencije, uz nepotpuno zatvaranje valvula, dolazi do vraćanja venske krvi, njezina zastoja i edema nogu. Uz to, tok i brzina venske cirkulacije nogu ovise i o mišićnoj pumpi mišića potkoljenice, razlici tlaka između gležnja i desnog srca, o vis a tergo (tok krvi s mjesta većeg tlaka prema mjestu nižeg tlaka, odnosno od arteriola prema venulama, ili iz arterijskog bazena u venski) i vis a fronte (kod disanja mijenjaju se intraabdominalni tlakovi zbog funkcije ošita, tako da se kod udisaja stvara povećani tlak koji usporava tok venske krvi, a kod izdisaja se tlak bitno smanjuje te djeluje kao usisni ventil za tok venske krvi prema srcu, ubrzavajući cirkulaciju), te pulzacijama srčanog mišića (kod svake kontrakcije lijeve strane srca u arterijski bazen utiskuje se krv i povećava tlak, koji se prenosi sve do arteriolola)

S obzirom na to da je tok venske krvi inače spor, svaki poremećaj u smjeru srca potiče mogućnost poremećaja koagulacije, stvaranja tromba i razvoja tromboze, pri čemu je osobito opasna duboka tromboza vena s mogućnošću embolizacije i nastanka fatalne (smrtonosne) plućne embolije (otkidanje komadića tromba koji venskom strujom putuje prema srcu i plućima, gdje može začepiti krvnu žilu i spriječiti daljni tok krvi!).
Kad govorimo o poremećajima venske cirkulacije, postoji cijeli spektar kliničkih tegoba, što ovisi o lokalizaciji patološkog supstrata. Međutim, poremećaje generalno možemo podijeliti na upalu, trombozu, oštećenje zalistaka, varikozitete, statičke edeme i ozljede. A najteže i najopasnije oboljenje je duboka tromboza vena, kako zbog mogućnosti nastanka fatalne embolije pluća, tako i zbog razvijanja posttrombotskog sindroma.

Pozitivne strane elastične kompresije

Elastična kompresija korisna je komplementarna metoda u prevenciji i liječenju poremećaja venske cirkulacije, kojom se sprječavaju ili smanjujuju tegobe, što potiče radne i životne sposobnosti.
Prema smjernicama (algoritmima), elastična kompresija se kao komplementarna metoda primjenjuje u svim slučajevima poremećaja venske cirkulacije, u svim slučajevima slabije pokretnosti ili nepokretnosti, kod osoba koje dugo stoje ili sjede te u svim preoperativnim, intraoperativnim i postoperativnim slučajevima, kao i nakon sklerozacije vena. Kod mnogih bolesnika s kroničnim poremećajem venske cirkulacije primjena elastične kompresije je de facto doživotna.
Kao metoda liječenja, elastična kompresija je jednostavna, dostupna i lako primjenjiva, bez komplikacija i nuspojava, nije štetna i dokazano je učinkovita. Uz to što sprječava teže oblike bolesti, ne iziskuje velike troškove. Može se primjenjivati kao komplementarna, preventivna i terapijska privremena ili trajna metoda liječenja.

Preventivna primjena – Preporučuje se svim osobama koje su pod statičkim opterećenjem ili im je iz bilo kojeg razloga usporen tok krvi prema srcu, kao što je to kod 25 posto trudnica, osoba koje dugo stoje ili sjede, kod profesionalnih opterećenja, kod teško pokretnih i nepokretnih bolesnika, kod svih bolesnika prije, za vrijeme i nakon operacije do mobilnosti te kod nekih sportaša.
Vrlo je važno na vrijeme uočiti statička opterećenja i tako spriječiti bolest, odnosno prelazak u kronicitet.

Terapijska primjena – kod svih zastoja, edema, varikoziteta i rupture varikoziteta (prsnuća), ulkusa, stanja nakon tromboze i posttrombotskog sindroma te kod limfedema.

Elastične čarape

Proizvodnja elastičnih čarapa počela je početkom 20. stoljeća, a danas se mogu preporučiti preventivne i terapijske elastične čarape, kao i one sa segmentalnim tlakovima.

Elastičnom kompresijom modernim čarapama sa segmentalnim tlakovima imitira se fiziološka distribucija tlaka od najvećeg na stopalu do 60 posto manjeg u području bedra, te se povećava vanjski i intravenski tlak, što povećava brzinu toka krvi, a ujedno smanjuje zastoj i edeme. Ti učinci elastične kompresije dokazani su i definitivno korisni kod osoba koje imaju akutni ili kronični poremećaj venske cirkulacije.
Elastične čarape moraju imati dobru termoregulaciju i poroznost, dobar elasticitet, vlak i tlak. Osim što zadovoljavaju medicinske zahtjeve, izrađene su od najfinijeg materijala s mikrovlaknima, bez nata, raznih su dužina i boja te zadovoljavaju i estetsku komponentu.
Primjena elastičnih čarapa strogo je individualna, što znači da svakom bolesniku treba izmjeriti noge i u suradnji s liječnikom odrediti tip čarape, odnosno jednu od četiri (I, II, III, IV) klase kompresije po EU standardima.

1 2 3